"U nauci ne postoji široki stub, a samo on može doseći njegove sjajne vrhove, koji se, ne plašeći se umora, penje uz njegove kamenite staze."
Karl Marx
Istorija velikih civilizacija. Naša priča, posvećena dešifriranju drevnog egipatskog pisma, nastavlja se. I danas ćemo to nastaviti biografijom zaista velikog čovjeka, koji je svojim radom i talentom čovječanstvu otkrio cijelu jednu drevnu civilizaciju. Ime ovog čovjeka je Jean -Francois Champollion Jr. - jer je tako sebe nazvao, kako bi se razlikovao od svog starijeg brata - Jacques -Josepha. Iako ga kasnije, naravno, niko nije zvao "mlađim". Rođen je 23. decembra 1790. u gradiću Figeac na jugu Francuske i, kao i mnogi drugi ljudi čiji je životni put od rođenja bio jasno predodređen, od malih nogu je pokazivao jednostavno nevjerojatne sposobnosti. Nije imao ni pet godina kada je, bez pomoći odraslih, naučio čitati i pisati.
Istina, ovdje mu je sama sudbina pomogla. Činjenica je da je njegov otac bio prodavač knjiga, pa nije bilo samo mnogo knjiga oko malene Jean, već i mnogo. I u prodavnici i kod kuće. Tako je odrastao, moglo bi se reći, u svijetu knjiga i vrlo rano počeo preferirati svoje društvo od društva bučnih vršnjaka.
Ali njegova sposobnost govorenja stranih jezika najupečatljivije se istaknula. Već s devet godina toliko je dobro poznavao latinski i grčki da je dugim zimskim večerima sa svojim ukućanima mogao glumiti cijele scene Homera i Vergilija. Videvši njegov očigledan talenat, porodica je pokušala da mu pruži obrazovanje kakvo su mu uskratili roditelji, ali i stariji brat i sestre. Inače, njegov stariji brat Jacques-Joseph također je bio vrlo izuzetna osoba. Kao odrasla osoba proučavao je brojne nauke, postao lingvist, pa je čak uspio dobiti mjesto profesora grčke književnosti na Liceju u gradu Grenoblu. I ne čudi što se upravo njemu u Grenoblu desetogodišnji Jean-François preselio na studij.
Tamo je Champollion Jr. bio raspoređen u dvije škole odjednom - gradsku i privatnu, koje su pripadale izvjesnom naučnom opatu. Ali … ni jedno ni drugo nisu oboje zadovoljili dječaka. Štaviše, odjednom ga je obuzela strastvena želja: da obnovi (i opiše!) Čitavu svetsku istoriju hronološkim redom - "", kako je često voleo da kaže. Ali kako se to može učiniti bez poznavanja drevnih jezika? I Jean-François je počeo samostalno proučavati hebrejski jezik kako bi se knjige napisane na njemu mogle čitati u originalu. Naučio je to i to vrlo brzo. Odmah nakon toga počeo je učiti arapski, a zatim i sirijski i aramejski. I, možda bi postao samo slavni povjesničar, autor svoje "Svjetske historije", ali ovdje mu je, opet, sama Sudbina poslala sastanak koji mu je promijenio cijelu … biografiju.
Upoznao je slavnog fizičara i matematičara Fouriera, koji se upravo vratio iz Francuske u Egipat i, naravno, sa sobom donio veliku zbirku raznih egipatskih starina. Jacques-Joseph je doveo k sebi svog znatiželjnog jedanaestogodišnjeg brata, a sada ga je posjetio Champollion koji je vlastitim očima vidio prave egipatske papiruse i amajlije u obliku kornjaša sa misterioznim slovima na njima.
Sve je to, zajedno s Fourierovim pričama o Egiptu, ostavilo neizbrisiv utisak na prijemčivog dječaka. A završilo se činjenicom da je … dao svečanu zakletvu - da će svoj život posvetiti proučavanju drevnog Egipta i čitati hijeroglifske natpise.
Za početak je izrezao knjige svog starijeg brata, koje su sadržavale podatke o Egiptu, prikupljene od antičkih autora Herodota, Strabona, Diodora i Plutarha, i uredio ih po svom nahođenju. Što učiniti ako fotokopirni strojevi tada nisu postojali, a dvanaestogodišnji dječak jednostavno nije mogao prepisati desetine stranica.
Godine 1804. Champollion Jr. raspoređen je u licej, gdje je studirao tri godine. Izbor mjesta studija bio je neuspješan, iako je bilo prestižno studirati na liceju. Učenici su bili pod strogim rasporedom. Čak i u slobodno vrijeme učenici Liceja nisu imali pravo baviti se tuđim stvarima koje bi nadilazile nastavni plan i program. A budući da tamo nisu bili navedeni ni koptski ni etiopski jezik, Champollion ih nije mogao proučavati. U međuvremenu je čitao o odnosu koptskog jezika sa staroegipatskim i odlučio da u pitanju dešifriranja hijeroglifa ne može bez njegovog znanja. Etiopski jezik se govorio u Abesiniji (Etiopija), blizu Egipta, a mogao bi mu biti i koristan.
Čudni hobiji trinaestogodišnjeg dječaka nisu oduševili vlasti, ali Champollionova strast bila je jača od zabrana, pa se njima počeo baviti noću. Sva ova noćna bdjenja završila su činjenicom da je počeo imati zdravstvenih problema. No, tada su se u sudbinu dječaka umiješali uticajni poznanici njegovog starijeg brata, pa mu je uprava liceja omogućila da u slobodno vrijeme uči ove jezike.
Sa 16 godina završio je studije na Liceju i odmah je izabran … za člana Grenoble akademije koja je uključivala najobrazovanije stanovnike ovog grada. Činjenica je da je do kraja Licejskog šampiona već napisao nekoliko poglavlja svog djela: "Egipat pod faraonima." I ne samo da ih je napisao, već je i sastavio detaljnu geografsku kartu drevnog Egipta, koju je zajedno s gotovim tekstovima predstavio Akademiji u Grenoblu. Na javnom sastanku Akademije pročitao je uvod u svoju knjigu i govorio o planovima za budućnost. A sve je to toliko začudilo publiku da su mu jednoglasno dodijelili titulu akademika.
Pa, tada se mladi akademik preselio u Pariz i tamo već dvije godine proučavao sanskrt, kao i zendski i pahlavi jezik, a radio je i u pariškoj biblioteci na koptskim rukopisima. O svom životu u Parizu napisao je svom bratu to "". Međutim, sve je to izdržao, prevladao, pa se već 1809. vratio u Grenoble kao profesor historije, stekavši ovo zvanje sa 18 godina!
Ovdje je nastavio raditi na svojoj knjizi "Egipat pod faraonima". Prva dva toma objavljena su 1814. Čini se da je život sve bolji i da nije ostalo toliko do uspjeha. Međutim, u to vrijeme Napoleon se vratio u Francusku i krenuo prema Parizu preko Grenobla. Braća Champollion bili su među revnim bonapartistima. Stariji je ubrzo slijedio Napoleona u Pariz, a mlađi … postao je urednik novina u Grenoblu, koje su podržavale Napoleona.
A onda je završilo Sto dana, a pristalice Burbona koji su se vratili prisjetile su se svog bonapartizma prema braći. Ne, nisu bili zatvoreni u Chateau d'If, poput Edmonda Dantesa, već su čitavih godinu i po dana bili poslani u egzil u rodni grad Figeac. Tada im je ipak bilo dopušteno da se vrate u Grenoble, ali su obojica tamo stalno progonjeni, a štaviše, 1821. postigli su otpuštanje Champolliona mlađeg iz lokalnog liceja kako bi mu oduzeli egzistenciju.
I opet je morao da ode u Pariz da vidi svog starijeg brata. Međutim, možda je najbolje što je Champollion Jr. izbačen iz Grenobla. Sada ga ništa nije odvraćalo od glavnog cilja kojem je planirao posvetiti svoj život.
