Istorija velikih civilizacija. Naš posljednji materijal o dešifriranju egipatskih hijeroglifa završili smo činjenicom da je Jean-François Champollion Jr. bio prisiljen napustiti Grenoble i zbog progona rojalista preseliti se u Pariz. Ali hijeroglife je počeo proučavati ranije. Kad mu je 1808. godine kopija natpisa iz Rosette pala u ruke. Plutarh je napisao da su Egipćani imali 25 slova. Vođen imenima kraljeva i kraljica, prvi je put pronašao 12. U demotskom dijelu teksta. Ranije je to učinio Åkerblad. Ali samo je Champollionova abeceda bila točnija i potpunija. Štaviše, Champollion je odlučio da mu "napuni ruku" u pisanju demotskih znakova i počeo je voditi svoje lične zapise u pisanju demotske abecede. I u tome je uspio!
Četiri godine ranije od Junga napisao je da hijeroglifi prenose i zvukove. Zatim je pronašao treće slovo Egipćana - koje je nazvao hijeratskim, po njegovom mišljenju, strogo abecednim redom. Istina, pogriješio je misleći da je prvo bio demokratizam, zatim hijeratizam, pa tek onda hijeroglifi. U stvari, sve je bilo obrnuto. Ali on to nije odmah shvatio.
Na kraju je izbrojao ukupan broj hijeroglifa na kamenu iz Rozete i otkrio da ih je preživjelo 1419. Na njemu ima 486 grčkih riječi. A ima samo 166 različitih hijeroglifa, ostali se ponavljaju nekoliko puta. Odnosno, ispada oko tri znaka za svaku grčku riječ. A to je moglo značiti samo jedno: hijeroglifi nisu prenosili potpune riječi, već slogove i pojedinačne zvukove!
A sve je to već znao 1821. godine, kada se preselio u Pariz. I ovdje, radeći sistematski i marljivo, odlučio je ime "Ptolomej" prepisati hijeratskim znakovima, a zatim zamijeniti hijeroglife umjesto njih. I - sve je uspjelo! Natpisi se slažu! To jest, hijeroglifi su u suštini bili ista slova kao i demotska slova!
Jung je tačno identifikovao tri lika u svom imenu. Champollion je pronašao značenje sedam. Istina, došlo je do problema pri čitanju: hijeroglifski natpis zvučao je kao "Ptolmes", dok je grčki - "Ptolemayos". Gdje su nestali neki samoglasnici? Ovdje je Champollion sasvim ispravno odlučio da su Egipćani propustili samoglasnike, iako ne sve.
Zatim mu je poslana kopija teksta iz egipatskog obeliska i na njemu je pročitao ime "Kleopatra". Nakon toga, u njegovom je rječniku već bilo 12 znakova, a zatim je napravio, i doslovno u prolazu, još jedno otkriće - najavio je dva hijeroglifa na kraju natpisa kao znakove ženskog roda … i tako se ispostavilo u kraj!
Međutim, sva imena koja je pročitao bila su imena Grka. Što ako je u davna vremena, prije Grka, bilo nekih suptilnosti u pravopisu njihovih imena? Stoga je zaista želio pročitati neka drevna imena, ali dugo nije mogao.
14. rujna 1822. naišao je na kopije natpisa napravljenih u drevnom egipatskom hramu. U kartušama su bila dva vrlo jednostavna imena. Jedna je pokazala krug, slovo "Ž" i "dvije spajalice", a druga - ibis, slovo "Ž" i jednu spajalicu. Krug je, naravno, značio sunce - na koptskom - re. Ž i zagrada su označavali reč mise - "roditi". Jedna spajalica je slovo "c". Ispostavilo se - REMSS. A sada je dovoljno zamijeniti samoglasnike prazninama i dobit ćemo ime Ramses. Iako možete čitati i Ramossa i Rameses.
Drugo ime dato je jednako lako: ibis je thovt na koptskom, a na grčkom - to. I onda imamo opet mise, koji na kraju daje Thovtms ili Totms, to jest, to nije niko drugi do Tutmozis (ili Tutmos - samo ne znamo kako su Egipćani izgovorili ovu riječ).
Uzbuđenje koje je obuzelo Champolliona, kad je shvatio da sada može pročitati bilo kakve egipatske natpise, bilo je toliko veliko da je imao nervni napad: otrčao je u bratovu sobu, bacio mu listove papira prekrivene pismom, povikao "Ja sam postigao ! ", Nakon čega se onesvijestio i ležao bez svijesti … nekoliko dana!
Oporavljajući se od šoka, piše čuveno "Pismo gospodinu Dassieru" - sekretaru Francuske akademije natpisa i likovnih umjetnosti, u kojem iznosi suštinu svog otkrića, a 27. septembra sačinjava izvještaj o svom čitanju hijeroglifa pred časnim francuskim naučnicima. Kako bi svi mogli provjeriti ispravnost svojih zaključaka, prisutnima su podijeljene tabele sa abecedom i uzorci natpisa. Sada nije problem napraviti kopije bilo kojeg dokumenta ili tablice u bilo kojoj količini. A onda je sve to trebalo učiniti ručno, i sam Champollion, budući da pisari nisu poznavali hijeroglife …
Smiješno je to što je na predavanju bio i Thomas Jung, koji je tada sasvim slučajno bio u Parizu. Nakon što je preslušao poruku, rekao je, ne bez gorčine:
- Champollion je otvorio vrata egipatskog pisma engleskim ključem.
Jasno je da je želio naglasiti da je i on puno učinio na ovom polju. Nedostajao mu je samo poslednji korak …
Ali, kao pošten čovjek, tada je dodao:
- Ali brava je bila toliko zarđala da je bila potrebna zaista vješta ruka da okrenete ključ u ovoj bravi!
Tako je Champollion postao poznat. Pariška aristokracija odmah je počela potpisivati svoja pisma hijeroglifima. Modno, šta možete učiniti ?! Ali napadi loših ljudi i zavidnika su se samo pojačali. Champollion je optužen kao neprijatelj crkve i opasan revolucionar. I, naravno, da je on … jednostavno ukrao njegovo otkriće.
No Champollion nije obraćao pažnju na sve ove napade, već je nastavio raditi. Sada je bilo potrebno sastaviti gramatiku drevnog egipatskog jezika, prepoznati njegove nepoznate hijeroglife - a oni su bili, i, konačno, - najvažnija stvar: početi čitati ne samo imena, već i same tekstove napisane na kamenje i na papirus!
Već 1824. objavio je veliko djelo "Skica hijeroglifskog sistema starih Egipćana". Počeo je čitati male tekstove i došao do mnogih otkrića o konjugaciji glagola, položaju prijedloga i pridjevima. Knjiga je prevedena na mnoge evropske jezike, što je omogućilo povezivanje s radom drugih naučnika, pojašnjavajući različite detalje otkrića koje je napravio Champollion. Ali nisu molili za njegovo značenje. Naprotiv, javnosti je konačno postalo jasno koje je važno otkriće napravio.
I Champollion je nastavio s otkrićima. U Torinskom muzeju pronašao je najvredniji za istoriju "Torinski papirus" sa spiskom faraona, a našao ga je i u smeću koje će biti bačeno na deponiju. Konačno, Francuska akademija nauka poslala ga je na ekspediciju u Egipat.
Tamo je proveo godinu i po dana, štedljivo radeći. Kopirao je natpise na zidovima hramova, sišao do grobnica i tamo satima radio uz svijeće. Došlo je do toga da se onesvijestio od ustajalog zraka, ali čim mu se svijest vratila, ponovo je otišao na posao.
Zbirke koje je donio odmah su završile u Luvru, a on sam je imenovan njihovim kustosom. Činilo mu se da osjeća da mu nije trebalo dugo živjeti, te je radio danonoćno, zanemarujući savjete prijatelja i ljekara. U stvari, nije imao novca za liječenje. Svoju je plaću potrošio na svoja istraživanja u području egiptologije.
Kao rezultat toga, dogodilo se ono što je trebalo da se dogodi. 9. marta 1832. umro je od srčane paralize, ispunivši svoju dužnost naučnika do kraja! Zanimljivo je da rukopisno naslijeđe ostavljeno potomcima Champolliona broji 20 svezaka. Ali i gramatika egipatskog jezika i rječnik, i opis egipatskih spomenika - sve je to nakon njegove smrti objavio njegov stariji brat i drugi učenjaci. Štaviše, samo rečnik drevnog egipatskog jezika zauzima pet velikih svezaka sa ukupnim obimom od 3000 stranica!
