POGLAVLJE 6 (nastavak)
- Daje vam se potpuna sloboda delovanja, gospodine feldmaršale. Međutim, zapamtite jedno - nakon zauzimanja Lenjingrada, mora se izbrisati s lica zemlje! Hitler je snažno udario pesnicom po stolu.
Na trenutak, nakon Firerovih riječi, u sobi je zavladala tišina. Hitler se brzo vratio na svoje mjesto, sjeo na stolicu i zaključio riječima. - O interakciji s finskim trupama možete razgovarati sa načelnikom njihovog generalštaba, generalom Heinrichsom - stigao je ujutro u štab naše Vrhovne komande. I sada su svi slobodni, a feldmaršale Keitel, molim vas da ostanete.
Pozdravljajući, Halder, Manstein i Schmundt napustili su Firerovu kancelariju. Načelnik Generalštaba Kopnene vojske, nakon tako napetog sastanka za njega, izgledao je potišteno. Suho se oprostivši od Schmundta i Mansteina, brzo je otišao. Neko vrijeme su se brinuli za njega.
"Generale", konačno je rekao Manstein obraćajući se Schmundtu. -Odnos koji smo danas vidjeli između vrhovnog zapovjednika i načelnika Glavnog stožera kopnenih snaga potpuno je nemoguć. Ili Hitler mora poslušati svog načelnika generalštaba i promatrati potrebne oblike ophođenja s njim, ili ovaj mora sam donijeti određene zaključke.
"Slažem se s vama, gospodine feldmaršale", uzdahnuo je Schmundt. - Ali, bojim se, ni ja, ni vi, niti bilo ko drugi nećemo moći utjecati na Firera po ovom pitanju …
POGLAVLJE 7. SMJER GLAVNOG UTICAJA
21. avgusta 1941
okolina Tikhvina
Lokacija Vojnog vijeća Volhovskog fronta
U hladnoj prostoriji, za dva mala stola, gurnuta zajedno radi udobnosti, bili su predstavnici Vojnih saveta Volhovskog i Lenjingradskog fronta. Svetlo velike lampe koja je visila nad stolom sijalo je kroz izmaglicu u vazduhu od cigareta koje su zapalili. Okupljeni su u tonu raspravljali među sobom o nekim aktuelnim pitanjima, kada su se vrata otvorila i komandant Volhovskog fronta, general armije K. A. Meretskov i zapovjednik Baltičke flote, admiral V. F. Tributs. Meretskov je, gestom dopuštajući oficirima koji su ustali da sjednu kada su se pojavili, prišao njegovom sjedištu, pozvavši admirala da sjedne do njega, nakon čega se okrenuo predstavnicima frontova.
- Drugovi, danas smo se okupili ovdje da napokon razradimo metode naše interakcije u fazi početka glavne faze operacije, prilikom nanošenja našeg glavnog udarca. Moramo zajedno razgovarati o tome u kojoj će mjeri Operativna grupa Nevski, kao i artiljerija i avijacija Lenjingradskog fronta, učestvovati u njoj. Istovremeno, moramo uzeti u obzir sve komentare i preporuke Štaba Vrhovne komande, koje je ono dalo frontovima na osnovu rezultata proučavanja njihovih akcionih planova. Pozvao sam načelnika štaba Volhovskog fronta, general -majora Stelmaha, da učestvuje na današnjem sastanku. On će nas još jednom podsjetiti na trenutne zadatke na frontovima i izvijestiti o trenutnom stanju stvari. Molim vas, Grigory Davydovich, - Meretskov je predao riječ svom načelniku štaba.
Koristeći kartu raširenu po stolovima, G. D. Stelmakh je članovima Vojnih vijeća frontova ukratko izložio opći plan operacije Volhovskog fronta, nakon čega je nastavio s pokrivanjem najnovijih događaja.
- Prema našem zajedničkom planu, kako bi odvratile neprijateljsku pažnju s pravca glavnog napada Volhovskog fronta, koji će biti isporučen na području između Gontove Lipke i Voronova, trupe Lenjingradskog fronta moraju izvesti broj privatnih pomoćnih operacija. Ispunjavajući ovaj plan, prekjuče, 19. avgusta, trupe 55. armije Lenjingradskog fronta prešle su u ofanzivu. Koristeći podršku brodova Baltičke flote, s kojih je iskrcano iskrcavanje, napredujuće formacije zauzele su mostobran na istočnoj obali rijeke Tosno, u području Ivanovskog, - Stelmakh je na karti pokazao smjer udara i zaokružilo područje koje su zauzele trupe. - Kao rezultat toga, prema informacijama koje smo dobili od stožera Lenjingradskog fronta, neprijatelj je već počeo prebacivati svoje rezerve, uključujući tešku artiljeriju, u područje Ust-Tosno i Ivanovsky radi izvođenja protuudarnih akcija, čime je oslabio drugim sektorima fronta. Tijekom daljnjeg razvoja operacije, Operativna grupa Nevskaya Lenjingradskog fronta, u suradnji s zrakoplovstvom, morat će uključiti u aktivne akcije neprijateljske trupe koje se nalaze u ušću Shlisselburga i spriječiti ih da se okrenu prema nadirućim jedinicama Volhovskom frontu, pokazujući mogući smjer udara Nijemaca prema i u bok napredujuće 8. armije, nastavio je. - Ako iz nekog razloga trupe Volhovskog fronta, kao rezultat ofenzive, ne mogu stići na Nevu na vrijeme, radna grupa Neve morat će poduzeti vlastite ofenzivne akcije, prelazeći rijeku.
- Možda bi naš front trebao krenuti u ofanzivu u isto vrijeme kad i Volhovski? - Terenty Fomich Shtykov, član Vojnog vijeća Lenjingradskog fronta, postavio je govorniku pitanje.
- Mislimo da to nije preporučljivo - usprotivio mu se Stelmakh. - Budući da Lenjingradski front ima izuzetno ograničene mogućnosti za izvođenje takve operacije, vaš udar će postati moguć tek kada naš front uspije probiti njemačku odbranu i preusmjeriti glavne snage i rezerve neprijatelja. Štab Vrhovne vrhovne komande takođe se slaže sa ovim planom djelovanja.
Izvjesnu stanku koja je nastala nakon što je posljednje riječi načelnika štaba Volhovskog fronta prekinuo general A. I. Zaporozhec, general A. I.
- Radi li neprijatelj bilo šta u drugim smjerovima? Pitao.
"Neki dan je naše zračno izviđanje zabilježilo povećanje intenziteta željezničkog saobraćaja od juga prema Lenjingradu", odgovorio je general -major. - Izvršavajući zadatak štaba fronta, partizani su iz kolosijeka izbacili nekoliko ešalona koji su se kretali u ovom smjeru. Međutim, nažalost, nije bilo moguće točno utvrditi pripadnost trupa koje su u njima transportirane bilo kojoj formaciji. Možda je ovo još jedno marševsko dopunjavanje trupa grupe armija "Sjever", koje im se sustavno isporučuju od jula, kako bi nadoknadili gubitke proljetno-ljetnih bitaka.
"Želio bih napomenuti da za predstojeću operaciju provodimo pregrupiranje, koncentraciju i raspoređivanje trupa u uvjetima ograničenog broja komunikacijskih ruta i tokom aktivnih operacija neprijateljskih zrakoplova", skrenuo je pažnju Meretskov na sve prisutne. - Istodobno, većina formacija i jedinica dodijeljenih za operaciju kreće se duž dvije željezničke pruge s malim prometom. Stoga je prilikom koncentriranja jedinica i formacija u smjeru našeg glavnog napada potrebno posvetiti maksimalnu pažnju sveobuhvatnim metodama kamufliranja i prikrivanja kretanja trupa. Također je potrebno poduzeti mjere za dezinformiranje neprijatelja o našim planovima.
"Preduzimamo takve mjere, Kiril Afanasjevič", požurio ga je uvjeriti Stelmakh.- Prilikom pripreme operacije ne šalju se pisane direktive, naredbe ili drugi dokumenti. Sva naređenja se izdaju usmeno i samo lično članovima vojnih vijeća armija i zapovjednicima korpusa, koji su zbog toga pozvani direktno u štab fronta. Kako bismo Nijemcima ostavili dojam da se pripremamo za neprijateljstva u regiji Novgorod, tijekom kolovoza, operativnom kamuflažom, pokazujemo veliku koncentraciju naših trupa u Malaya Visheri. Trupe namijenjene za prebacivanje na područje Sinyavino ukrcavaju se u ešalone pod izgovorom da je naš front, navodno, dobio zadatak poslati neke svoje jedinice i formacije na Južni front. Da bi izveli takav manevar, vozovi s trupama prvo prkosno kreću prema Moskvi, a zatim, okrećući se, slijede kroz Vologdu - Cherepovets i idu do Tikhvina. Sve podjedinice na ovoj dionici rute prevoze se u zatvorenim vagonima s natpisima: "gorivo", "hrana", "stočna hrana", dok su tenkovi i teška artiljerija maskirani sijenom.
"Grigory Davydovich, preuzmite ovo pitanje pod svoju ličnu kontrolu", zatražio ga je komandant fronta.
- Ovaj zadatak pomno rješavamo ja i načelnik operativnog odjela štaba fronta, pukovnik V. Ya. Semenov, - izvijestio je Stelmakh. - On izravno nadzire pregrupiranje, koncentraciju i raspoređivanje trupa.
- Dobro, - komandant fronta odobrio je akcije svog štaba. - Nastavimo daljnju raspravu o drugim pitanjima …
Dva i po sata kasnije, kada je konferencija konačno privedena kraju, članovi vojnih vijeća frontova počeli su prikupljati svoje papire i napuštati ured. Nakon što se rukovao sa svima redom i poželio im sreću u predstojećoj operaciji, Meretskov je pritvorio svog načelnika štaba.
- Glavna stvar je da ne smijemo zaboraviti aprilske događaje, kada je naša raspletena ofanziva propala uglavnom zbog gubitka osjećaja za stvarnost od strane komande i štaba. Greške imaju vrednost koju iz njih možete naučiti. Ponovno je naredio Stelmahu rad sa načelnicima stožera armija i korpusa po svim pitanjima raspoređivanja, koncentracije trupa i interakcije tokom operacije. - U naredna tri do četiri dana lično ću provjeravati njihovu spremnost za ofanzivu.
"Učinićemo sve, Kiril Afanasjevič", odgovorio je načelnik štaba. “Mislim da možemo Nijemcima prirediti neugodno iznenađenje.
- Možda ćemo moći, ali neće li nas iznenaditi vlastitim iznenađenjem? - zamišljeno ga je upitao komandant fronta, a verovatno i za sebe. - Pitajte avijaciju o mogućnosti povećanja broja izviđačkih misija, posebno nad transportnim čvorištima Nijemaca.
Grigorij Davydovich je kimnuo s razumijevanjem, ali je primijetio:
- Nažalost, sposobnosti naše avijacije, posebno izviđačke, sada su još uvijek mnogo gore od neprijateljskih. Ali smislit ćemo nešto”, obećao je u zaključku.
25. avgusta 1941
Volhovski front
Privremeno komandno mjesto 8. armije.
Automobil komandanta Volhovskog fronta, koji se malo ljuljao dok se kretao po drvenim podovima od stupova položenih preko puta, dovezao se do jedne od čvrstih zemunica. K. A. Meretskov još nije imao vremena izaći iz auta, kada je velika figura zapovjednika 8. armije, generala F. N. Starikov. Izlazeći brzim korakom prema Kirilu Afanasjeviču, komandant vojske je pozdravio:
- Želim vam dobro zdravlje, druže generale iz vojske!
- Starci, šta ste uradili sa putem? - pozdravljajući komandanta, sa zanimanjem je upitao Meretskov. - Kad idete ovom stazom, automobil se neprestano trese, a stubovi pod točkovima "govore i pjevaju", poput klavirskih ključeva pod rukama virtuoza! A ona ovde ćuti!
„Ona ne samo da ćuti“, odgovorio je nasmejani general. - Postalo je mnogo jače, a za nekoliko dana ćemo to učiniti tako da će drhtanje potpuno nestati. Moji inženjeri primijenili su ne baš naporan, već prilično praktičan način da ga uklone.
- Od čega se sastoji?
- Ispod poda, - nastavio je Starikov, - sipa se zemlja. Ležeći na njemu, polovi više ne vibriraju. Ako sada podove prekrivate barem tankim slojem šljunka i zemlje, tresanje će nestati, a brzina kretanja značajno će se povećati.
- Ko je to predložio?
- načelnik inžinjerijske vojske, pukovnik A. V. Germanovič. Zajedno sa svojim šefom osoblja, RN Sofronovom, razvio je plan razvoja putne mreže, a sada je njegova implementacija u punom jeku.
- Dobra ideja. Polaganje puteva i koloseka, posebno u uslovima predstojeće operacije, od posebnog je značaja. - komandant fronta odobrio je inicijativu inženjera. - Vaša 8. armija je naš prvi ešalon, i blagovremeni izlazak i brzo raspoređivanje trupa i opskrba jedinica koje napreduju ovise o dobrim putevima. I davanje rezervi bit će vam lakše. A u to što ćete ih to pitati, čak i ne sumnjam - i vojni general veselo je namignuo Starikovu.
U uvjetima šumovitog i močvarnog terena Volhovskog fronta, obje suprotne strane koristile su različite materijale i metode izgradnje puteva - na primjer, postojale su staze od balvana, ploča ili dasaka položenih duž poprečnih stupova. Na blatnjavom putu takvi su putevi prolazili pod vodom, nakon čega se stvorila iluzija da se vojnici, konji i kola kreću direktno po njegovoj površini, a automobili su, poput brodova, rezali valove ispred sebe.
Silazeći u jedan od rovova, Kirill Afanasyevich prošao je duž njega, procjenjujući razvoj sistema komunikacijskih ruta. Ubrzo mu je pogled počivao na visokom tornju koji se uzdizao nedaleko od privremenog komandnog mjesta vojske.
- Jesu li i inženjeri ovo predložili? upitao je Starikova koji ga je pratio. - I vidite to daleko od toga?
- Ne, to su predložili operateri i topnici, a, naravno, inženjeri su ga izgradili. Visina mu je 30 metara, što mu omogućuje gledanje gotovo cijelog područja do Sinyavina po lijepom vremenu. Razmišljamo da ga upotrijebimo za nadgledanje bojnog polja, podešavanje artiljerijske vatre i zračnih udara. Koliko ćemo to moći učiniti, teško je reći. Postoji strah da će šumski požari - a oni će se sigurno dogoditi - značajno suziti naš horizont posmatranja - dodao je komandant vojske.
U tom trenutku na nebu se začulo udaljeno brujanje motora. Meretskov je podigao glavu i dlanom zaklonio oči od sunčevih zraka, zavirio u pravcu iz kojeg je dopirao ovaj zvuk. Isto je s njim uradio i komandant 8. armije.
- Njemački! Ubrzo je uzviknuo Starikov.
"Da, Filipe Nikanorovič, on je taj", potvrdio mu je Kirill Afanasievich. - I ne samo Nijemac, već i izviđač! Očigledno je tok naših željezničkih ešalona, usmjeren prema Ladoškom jezeru, ipak privukao pažnju komande Fritz.
Jedan od najprepoznatljivijih njemačkih vojnih "simbola" je izviđački avion Focke-Wulf FW.189 ("Focke-Wulf" 189), koji su sovjetski vojnici prozvali "okvir". Tijekom cijelog rata njemačka komanda je sve veću pažnju posvećivala izviđačkim avionima, što je značajno pomoglo Nijemcima da blagovremeno otkriju namjere svog neprijatelja. Od početka rata sa SSSR -om, proizvodnja takvih aviona u Njemačkoj se stalno povećavala, a sredinom ljeta 1942. godine ova vrsta bliskih izviđačkih aviona postala je najčešća na njemačkom istočnom frontu.
Avion, nakon što je opisao nekoliko krugova nad prednjim položajima, počeo se polako udaljavati prema sjeveru. Nakon kratkog razmišljanja, komandant fronta je rekao svom pratiocu:
- Mislim da u takvim uvjetima postaje previše rizično nastaviti pripreme za operaciju dok se sve trupe ne koncentriraju u potpunosti. Neprijatelj može otkriti naše karte i pripremiti se za odbijanje udarca. Za konačnu odluku o pitanju početka operacije, sutra moramo okupiti na konferenciju zapovjednike i komesare formacija prvog i drugog vojnog ešalona.
"Mislim da se moji zapovjednici neće usprotiviti početku operacije ujutro 27. avgusta", uvjeren je Starikov. - Gotovo sve naše jedinice i formacije spremne su za početak ofanzive.
- Pa, to je dobro. Uzimajući u obzir činjenicu da moramo imati vremena za izvođenje komandno-štabnih igara na topografskim kartama sa svima, imamo vremena, Filip Nikanorovič, kako kažu, "jedva dovoljno".
Nakon ovih riječi, zapovjednici su požurili nazad. Znali su da je odbrojavanje vremena do početka operacije od tog trenutka već prošlo na satu, od kojih je svaki vrijedan zlata.
Zapovjednik Volhovskog fronta, general armije K. A. Meretskov među vojnicima, ljeto 1942.
POGLAVLJE 8. "KAZNENI BATALONI UĐU U PROVOR …"
26. avgusta 1942
Volhovski front, lokacija prvog odvojenog kaznenog bataljona.
Redovi vojnika 1. odvojenog kaznenog bataljona Volhovskog fronta, poredani u nekoliko redova, smrzli su se u očekivanju naredbe komandanta. Sunce je polako zalazilo, postepeno je nestajalo iza visokih vrhova drveća i s vremena na vrijeme slalo vojnicima, kroz guste sive oblake, posljednje zrake dana. Miris ljetne trave i dalje je lebdio u zraku, ali na hladnom večernjem vjetru već se osjetio skori prilaz jeseni. Redovi i narednici koji su stajali u redovima nijemo su gledali prema komandantu bataljona koji je izašao u središte formacije ispred njih. Ubrzo su se začule glasne komande:
- Bataljone, budite jednaki! Pažnja!
Sada, kada su vojnici gledali samo ravno ispred sebe, mogli su samo slušati.
- Borci! Naša je Otadžbina odlučila dati svima vama priliku da iskupite svoju krivicu prije toga - glas zapovjednika bataljona, visokog, mršavog starijeg bojnika, bio je glasan i grub. - Nije važno zbog kakvog ste prekršaja ili povrede vojne discipline poslati u naš kazneni bataljon. Sada ste svi jednaki, bez obzira na to ko je prije držao koji položaj i koje su mu pruge bile na rupicama. Stoga je jedino o čemu trebate razmišljati sada kako dovršiti zadatak postavljen naredbom. Samo nesebično i neustrašivo izvršavanje naloga pružit će vam priliku da zaslužite obnovu u svojim prethodnim redovima, da vratite prethodno primljene nagrade. I samo svojom krvlju možete dokazati da ste dostojni takvog oproštenja od svoje domovine. Sutra će naš bataljon krenuti u bitku na jednom od najopasnijih i najtežih sektora fronta. Ići će ispred svih ostalih. I želim vjerovati da ćete svojim djelima pokazati kako se zapovjednici Crvene armije znaju boriti, čak i ako krenu u napad u obliku običnih vojnika! (14)
(14) - Suprotno nekim uvriježenim uvjerenjima, u kaznene bataljone Crvene armije nikada nisu poslati samo civili osuđeni za bilo koji krivični ili drugi zločin, već i mlađi komandanti (posebno obični vojnici). Prema Naredbi br. 227 od 28. jula 1942. u šrafbate su poslani samo komandanti srednjeg i višeg nivoa, kao i politički radnici odgovarajućih činova. Mlađi zapovjednici i vojnici slani su u kaznene čete, koje su bile potpuno druga vrsta vojne jedinice. Zato je kazneni bataljon često bio neka vrsta elitne pješadijske jedinice u kojoj su radili isključivo oficiri. Činjenica da je u slučaju smrti ili teške ozljede vojnika takvog bataljona dobio potpunu obnovu u činu i pravima, a porodica pokojnika od države dobila odgovarajuću penziju, poslužila je kao dodatni značajan poticaj za pokazujući hrabrost i predanost u borbi.
Nakon ovih riječi, zapovjednik bataljona razgledao je formaciju svojih vojnika. Stajali su nijemi i nepomični, lica stroga i usredotočena. Na kraju, major je naredio:
- Bataljone, smireno! Dopuštam osoblju da se odmori - 30 minuta. Zapovjednici četa i voda dolaze kod mene radi daljnjih uputstava.
Zatim je, naglo okrenuvši se, zapovjednik bataljona brzim tempom otišao do male ivice na kojoj je, u žurbi, bilo organizirano njegovo zapovjedno mjesto. Iza njega, pokušavajući držati korak, u redu su slijedili drugi zapovjednici. Prije samo nekoliko sati bataljon je bio upozoren, brzo dodijeljen zadatak i naređeno mu je da se odmah prebaci na isturene položaje. Sada komandant bataljona nije imao drugog izbora nego da naredi svojim podređenima direktno tokom marša.
Vojnici, koji su u tom trenutku još bili u redovima, počeli su se pomalo razilaziti. Neki su sjeli na relativno suhe travnjake koje su odabrali nedaleko od puta kojim su stigli ovamo, hodajući više od tri sata u kolonama za marširanje. Drugi su radije otišli malo dublje u šumu kako bi sjeli na panjeve ili debla oborenog drveća. Među posljednjima je bio Orlov, koji je uspio pronaći mjesto za sebe na deblu suhog drveta koje je ležalo na zemlji, napola zakopano u zemlju. Skinuvši torbu i položivši pušku pored sebe, ugledao je krupnog vojnika od šezdesetak godina, koji mu je prišao i sjeo na istu cjepanicu.
- Da, vidimo da sutra imamo vruć dan - okrenuo se Orlovu. - Nijemci su već ovdje kao pretrpani krtice. Nikitjanski, Sergej Ivanovič, - predstavio se Orlovu i pružio mu svoju veliku žuljevitu ruku.
- Aleksandar Orlov, - odgovorio je, rukujući se sa sagovornikom. - Nažalost, najverovatnije, ne samo zakopan. I mine s preprekama u nekoliko redova, a svaki grm je pogođen. I to samo na prvoj liniji fronta, i koliko linija odbrane imaju u dubini … - Orlov je pokazao rukom u smjeru gdje su se navodno nalazili prednji položaji Nijemaca. Zatim je, promijenivši temu razgovora, upitao: - Koliko ste već u bataljonu?
Jedna od karakteristika njemačke odbrane na svim frontovima rata bila je zasićenost prednje ivice brojnim prikrivenim mitraljeskim tačkama, posebno u ključnim odbrambenim čvorovima. Koristeći i čeonu i bočnu vatru, nanijeli su velike gubitke napredujućoj pješadiji. Na fotografiji - njemački štafelajski mitraljez na poziciji u prvom planu (prednje mjesto Volhov, 1942.)
- Da, gotovo od samog početka formiranja - od kraja jula (15.). Vaughn je, na preporuku komandira čete, čak i "unaprijeđen" u vođu odreda, - s ironičnim osmijehom, sijedi borac je kimnuo prema jezičcima na reveru s usamljenim trokutom mlađeg narednika. - Iako, naravno, to nije moja zasluga - uostalom, u našem bataljonu, na položajima iz voda i više, postoje samo neosuđeni zapovjednici, uključujući i mlade iz vojnih škola. Ali neko takođe mora komandovati odredima. Pa su odlučili da me imenuju.
(15) - Prvi zasebni kazneni bataljon bio je jedan od prvih koji je formiran - službeno je uključen u trupe Volhovskog fronta već 29. jula 1942. godine.
- A ko ste bili pre takve "promocije"? - Orlov je pogledao Nikitjanskog u oči.
- Kako od koga? Baš kao i ti, privatnik. Vidite, odmah sam preskočio kaplara - nacerio se. - A evo i ranije - komandant puka. Pa, a vi ste, otkako je započeo tako iskren razgovor, na kojoj ste poziciji bili prije kaznenog bataljona?
- Zapovjednik streljačkog bataljona, major. Istina, na tu sam funkciju postavljen tek u proljeće - rekao je Aleksandar.
"Pa, već sam bio pukovnik od početka rata", odgovorio mu je Nikityansky. - Sada počinjem svoju karijeru u drugom krugu, - nasmijao se i, lagano lupnuvši Orlova po ramenu, nastavio, - pogledaj, i uskoro ćeš napustiti redove kao kaplare.
Aleksandar je klimnuo glavom i nasmejao se. Iz vlastitog iskustva znao je da na frontu, na korak od smrti, nikada ne treba izgubiti smisao za humor. Izvadivši iz džepa tabakeru, pružio je bivšem pukovniku cigaretu. Zapalivši cigaretu, sjedili su jedno pored drugog u tišini, svaki uronjen u svoje misli …
Na komandnom mjestu, ispod male improvizirane nadstrešnice, prekrivene maskirnom mrežom, bio je automobil komandira kaznenog bataljona. Pored nje, stožernici su u žurbi postavili sto. Zapovjednik bataljona prišao mu je, izvadio kartu sa tableta i, raširivši je po stolu, okrenuo se prema komandirima četa i voda koji su stajali iza njega:
- Molim vas, dođite na mapu, - pokazao je svima bliže stolu. - Odlukom komande fronta naš bataljon raspoređen je u 265. streljačku diviziju 8. armije. Zadatak našeg bataljona je probiti neprijateljske linije odbrane i brzom jurnjavom probiti se do jakog neprijateljskog uporišta u Tortolovu, čime se osigurava mogućnost dovođenja glavnih snaga divizije u bitku, major je izvukao olovku preko crvenih strelica, koje su na karti označavale pravce djelovanja pojedinih bataljonskih četa. -Za jačanje bataljona bit će dodijeljen saper, vod mitraljeza, kao i baterija topova od 45 mm i jedan haubički bataljon.
Okupljeni poručnici i kapetani, koji su također izvadili karte sa svojih tableta, slušali su komandanta bataljona i bilježili ih.
"Prije ofenzive, za nas je od vitalnog značaja pronaći maksimalni broj neprijateljskih vatrenih mjesta i procijeniti neprijateljski odbrambeni sistem", nastavio je major. - Stoga večeras, četiri sata prije početka glavne operacije, naređujem izviđanje na snazi. Da bi to učinili, prvu, drugu i treću četu treba odvojiti od svog sastava jednim pojačanim vodom i izvršiti napade u pravcima navedenim u operativnom planu. Snimite koordinate identificiranih vatrenih položaja Nijemaca i odmah ih prebacite topnicima, radi uspostave stabilne veze s njima. To je sve za sada. O preostalim detaljima operacije razgovarat ćemo kada bataljon uđe u određeno područje koncentracije. Ima li pitanja?
- Nema šanse! - čuo je u odgovoru komandant bataljona.
"U redu", pogledao je na sat. - Za dvadeset minuta pokupite ljude i krenite dalje. Trebali bismo biti tamo do mraka.
Pola sata kasnije, ponovo postrojen u kolonu, bataljon se ponovo počeo kretati. Imao je još jednu tranziciju, koja će uskoro završiti na prvoj liniji fronta. Vojnici su, tiho razgovarajući i namještajući naramenice, bojažljivo gledali u sivo nebo. U maršu su, s obzirom na močvare i gustu šumu s obje strane uske ceste, predstavljali dobru metu za njemačke zračne snage. Međutim, nebo je bilo vedro, a tama koja se približavala uskoro je sakrila redove boraca koji su išli na zapad …
27. avgusta 1942
Volhov front, Tortolovo
Ofanzivna zona 265. pješadijske divizije
Bitka je trajala skoro 10 sati. Globe, koje su uspješno provele izviđanje na snazi noću u svom sektoru, otkrile su većinu neprijateljskih vatrenih položaja na prvoj liniji fronta, što je doprinijelo njihovom uništavanju topništvom i kasnijem brzom proboju prvih linija njemačke odbrane. Forsirajući rijeku Chernaya, ušli su u njemačku odbranu 1-2 kilometra. No, sredinom dana neprijatelj je, prikupivši rezerve, započeo snažne protunapade i čak je donekle pritisnuo bataljon. Borci su uspjeli ponovo preuzeti inicijativu i nastaviti napredovanje kada su se glavne snage 265. pješadijske divizije pridružile napadu na Tortolovo. Međutim, obrana Nijemaca još nije bila potpuno slomljena - nije bilo moguće savladati utvrđenu liniju na prilazu direktno Tortolovu. Napadače je posebno živcirao jako utvrđeni neprijateljski bunker koji se nalazio neposredno ispred sektora u kojem je Orlova četa napredovala. Oko prilaza vatrenom mjestu već je bilo nekoliko desetina poginulih i ranjenih vojnika. Osim mitraljeskog gnijezda, neprijateljski vod je kopao po rovovima oko njega, sprječavajući napadače da se približe ili zaobiđu bunker sa bokova svojom vatrom. Praktično se utisnuvši u zemlju, Aleksandar je puzao trbuhom do male izbočine, koja je pružala barem minimalnu zaštitu od neprijateljskih metaka. Sada desno, pa lijevo od njega, čule su se eksplozije minobacačkih mina, koje su sve oko sebe prekrile gelerima i zemljom. Sada je ispred bio samo otvoreni prostor, koji su Nijemci dobro pogodili. Orlov je pogledao malo desno. U svežem krateru iz školjke ležao je Nikityansky, čija se kaciga samo povremeno pojavljivala iznad nivoa zemlje.
- Ivanych, možeš li to pokriti? - povikao mu je Aleksandar.
- Hajde, - mogao je čuti kao odgovor kroz buku bitke.
Doslovno par sekundi kasnije Nikityansky se oštro pojavio iznad kratera i iz svog PPSh -a ispalio dug rafal prema bunkeru. U ovom trenutku, skočivši sa svog sjedišta i čučnuvši što je moguće niže, Orlov je još jednom zaletio, preskačući nepomične vojnike u pokretu. Činilo se da je to malo više, i moći će se približiti mitraljeskoj točki na udaljenosti bacanja granate. Ali nije imao vremena trčati ni nekoliko metara, kada ga je snažan udarac u ruku praktično okrenuo i natjerao da padne na tlo. Krv se odmah počela pojavljivati na desnom rukavu tunike. Stežući rukom ranu, Aleksandar se okrenuo na bok. Uprkos tutnjavi oko sebe, čuo je stenjanje ranjenih vojnika koji su ležali oko njega. Zloslutni zvižduk metaka neprestano se čuo iznad glave, a nedaleko su eksplodirale granate, koje su Nijemci bacili u pravcu napadača. Činilo se da je njihov napad ovdje potpuno utopljen. Odjednom, odnekud iza, začula se tutnjava motora i zveckanje tragova tenkova. S teškoćom svladavajući bol i pokušavajući ne podignuti glavu, Orlov se osvrnuo. Svladavajući bljuzgu i blato uz pomoć svojih širokih kolosijeka, tenk KV samouvjereno je krenuo prema njima. Nijemci su grozničavo prenijeli svu svoju vatru na njega. Ali tenk je, unatoč tome, tvrdoglavo dopuzao do svog položaja. Odnekud su odjeknuli hici iz protuoklopnih topova. Granate su se mogle vidjeti kako udaraju u oklop, ispuštajući iskre iz njega. Međutim, i nakon takvih pogodaka tenk se smrznuo samo na trenutak, kao da je naletio na nevidljivu prepreku, nakon čega je ponovno krenuo naprijed. Konačno, zaustavivši se gotovo pored Orlova, KV je odjednom pokrenula dugi vatreni tok iz tornja prema neprijateljskom bunkeru. Aleksandru se činilo da ga je od vrućine koja je proizlazila iz ove žuto-crvene zmije njegova odjeća, koja je prije toga bila potpuno natopljena, u jednom trenu presušila. S njemačkih položaja čuli su se srceparajući krici. Okrenuvši glavu, vidio je da Nijemci, koji su u pokretu trgali zapaljene uniforme, bježe iz svojih skloništa.
- Pješadijo, za mnom! - Čuo je poznati glas Sergeja Ivanoviča, koji je iskočio iz svog skloništa.
-Urr-rr-ra! - za njim su pokupili borci koji su pojurili naprijed.
Iscrpljeno se naslanjajući unatrag, Orlov je promatrao ponovni napad. Sada više nije imao nikakve sumnje da će njemačko uporište u Tortolovu uskoro biti zauzeto i da bi tada sovjetska ofenziva trebala početi brzo da se razvija.
U početku je zadatak instaliranja bacača plamena ATO-41 na tenk KV-1 serijske proizvodnje bio razrađen u ljeto 1941. u pogonu Kirov u Lenjingradu. Ova modifikacija mašine dobila je indeks KV-6. Nakon evakuacije glavnog dijela postrojenja u Čeljabinsk, nastavljeni su radovi na sličnom tenku, zbog čega je u decembru 1941. proizveden prvi prototip tenka, koji je dobio oznaku KV-8. Na njemu je u kupoli tenka bio instaliran bacač plamena, zajedno s tenkovskim topom od 45 mm i mitraljezom DT. Kako se tenk za bacač plamena nije razlikovao od linearnih, vanjska strana pištolja bila je prekrivena masivnim maskirnim kućištem, stvarajući privid naoružavanja KV pištoljem od 76 mm. Prva borbena upotreba takvih vozila uspješno se dogodila u kolovozu 1942., na frontu 8. armije Volhovskog fronta. Fotografija prikazuje prvi sovjetski tenk bacač plamena KV-8 koji su zarobili Nijemci (Volhovski front, septembar 1942).
