"I otišao sam do anđela i rekao mu:" Daj mi knjigu. " Rekao mi je: “Uzmi i pojedi; bit će vam gorko u trbuhu, ali u ustima će biti slatko poput meda."
(Otkrivenje Jovana Božanskog 10: 9)
Hajdemo sada razgovarati o drevnim kodovima Asteka i Maja detaljnije. Počnimo s "Code of Grolier" - rukopisom Maja, koji se čuva u Mexico Cityju, u Nacionalnom muzeju antropologije, ali nikada nije bio javno izložen u ovom muzeju. Očuvanje koda je loše. No, prvi put je u javnosti prikazan 1971. na izložbi u klubu Grolier u New Yorku (iako je pronađen još ranije!), Zbog čega je i dobio ovo ime. Prema vlasniku, rukopis je pronađen u jednoj od pećina u džungli Chiapas. Tako se ispostavilo da je ovo četvrta sačuvana rukopisna knjiga Maja.
Oštećena stranica "Codex Grolier".
Kodeks sadrži 11 fragmenata papira (od kore fikusa), dimenzija 18 × 12, 5 cm; štaviše, slike se postavljaju samo na njihovu prednju stranu. Moguće je da je originalni rukopis sadržavao više od 20 listova. Sadržaj rukopisa je astrološki, napisan je na jeziku Maja i prikazuje faze Venere, a sadržaj odgovara poznatom "Dresden kodu".
Colombino Codex.
Godine 1973. objavljen je faksimil rukopisa, ali su se odmah pojavile sumnje da je on originalan. Radiokarbonska analiza pokazala je da datira iz oko 1230. godine, ali skeptični naučnici počeli su tvrditi da se radi o lažnom, napravljenom na listovima papira pronađenim tokom iskopavanja. Drugo ispitivanje provedeno je 2007. godine, a oni koji su ga proveli izjavili su da ne mogu niti dokazati niti poricati autentičnost Grolier -ovog koda. I samo je ispitivanje 2016. godine, provedeno na Univerzitetu Brown u SAD -u, potvrdilo da je on stvaran. Ovdje treba dodati da je danas praktično nemoguće krivotvoriti stari dokument zbog … događaja iz 1945. godine i početka nuklearnih proba. Milijuni tona radioaktivnog tla, izbačenog u Zemljinu atmosferu, vrlo su široko rasprostirali radioaktivne izotope, posebno radioaktivni ugljik zasitio je vegetaciju oko nas. Stoga, ako je u drvetu ili papiru, ili tinti, onda … to je lažnjak. Ali ako ne, onda original. Iako teškoća leži u činjenici da se mora doslovno raditi s atomima određene tvari, što takve analize čini iznimno teškim i vrlo skupim.
"Madridski kod" (replika). (Muzej Amerike, Madrid)
Osim toga, kodeks je govorio o božanstvima, koja su u to vrijeme, odnosno prije pola stoljeća, još uvijek bila nepoznata nauci, ali su kasnije saznala za njih. Međutim, ovaj kodeks ima mnogo razlika u odnosu na tri druga poznata koda Maja iz muzeja Dresden, Madrid i Pariz. Kako se to može objasniti? Razloga može biti mnogo, jer i "Priča o prošlim godinama" nije slična rukopisu Ivana Skilice, iako su crteži u njima (neki) vrlo slični.
Još jedan dokaz da je šifra izvorna je da je pronađena zajedno sa šest drugih drevnih predmeta, poput žrtvenog noža i ritualne maske. Analize su pokazale da ti artefakti nisu lažni, a njihova je starost potpuno ista kao i starost samog rukopisa. Međutim, uvijek ima onih koji govore britanski, iako su zapravo ošišani … Takva je priroda nekih ljudi!
Colombino Codex pripada Mixtec kodovima i sadrži opise djela Mixtec vođe po imenu Osam jelena (drugo ime je Tigrova kandža), koji je živio u 11. stoljeću, i vladara po imenu Četiri vjetra. U njemu se bilježe i vjerski obredi koji su se obavljali u njihovu čast. Vjeruje se da je nastao u 12. stoljeću, da ga je Narodni muzej kupio 1891. godine, a kopiju napravio 1892. godine. Među slavnim podvizima vođe Osam jelena, počinjenim prije dolaska Španjolaca, osvajanje tako važnih zemljišnih posjeda Mixteca kao što su Tilantongo i Tututepec. Zahvaljujući njima, kao i isplativim bračnim savezima u koje je stupio, Osam jelena uspjelo je ujediniti brojne posjede Mixteca u takozvanom postklasičnom razdoblju. Čuveni meksički arheolog i istoričar Alfonso Caso (1896-1970), koji je proučavao narode Meksika prije španskog osvajanja, uspio je dokazati da su ovaj kod, kao i kod Beckera I (koji se nalazi u muzeju u Beču) fragmenti jednog koda. Njihov opći izgled objavljen je 1996. godine, a sam je u njegovu čast nazvan "Code of Alfonso Caso".
Wamantle Code
Kodeks Huamantle stvoren je da ispriča priču o Otomi stanovnicima Huamantle. Prikazao je kako su se Otomi ljudi iz Chiapane (danas teritorij države Meksiko) u Huamantlu preselili u zemlju sadašnje države Tlaxcala. Otomi je vjerovao da su im u ovoj seobi patronirali božica Shochiketzal i Otontecuhtli - sam bog vatre. Imenovana su imena vođa koji su vodili preseljenje, a piramide Teotihuacana predstavljene su kao prekrivene vegetacijom, tj. tada su bili napušteni. Zatim, već u 16. stoljeću, kultura Otomi potpuno se rastvorila u materijalnoj kulturi, jeziku i mitologiji Nahue. Drugu piktografsku grupu dodao je drugi umjetnik povrh prve. Zauzima manje prostora i prikazuje učešće Otomi Indijanaca u osvajanju Meksika i njihov život već u doba španske vladavine.
Florentinski kodeks.
Takozvani "Florentinski kodeks" ili "Opća povijest stvari nove Španije" također je vrlo zanimljiv-rukopis koji je napisao franjevački monah Bernardino de Sahagun (1499.-1590.). Djelo je zaista enciklopedijske prirode, a napisano je osam godina nakon što je Cortez završio osvajanje Nove Španije. Florentinski kodeks pao je u ruke obitelji Medici oko 1588. godine, a danas se čuva u Lorenskoj biblioteci Medici u Firenci. Sahagun je odlučio napisati svoju knjigu kako bi … razumio lažne indijske bogove, pouzdano ih razotkrio i iskorijenio vjerovanje u njih u bogove radi trijumfa kršćanstva. U isto vrijeme, odao je počast aboridžinima, ne ustručavajući se napisati da se Meksikanci "smatraju varvarima male vrijednosti, ali u pitanjima kulture i sofisticiranosti oni su za glavu i ramena iznad drugih ljudi koji se pretvaraju da su vrlo učtivi". Podržavali su ga starješine iz mnogih gradova centralnog Meksika, studenti Nahua -e i studenti sa koledža Santa Cruz u Tlatelolcu, gdje je Sahagun predavao teologiju. Starješine su za njega prikupljale materijale, nakon čega su snimljene piktografskim zapisima, što je na taj način sačuvano. Učenici Nahua, s druge strane, bavili su se dešifriranjem postojećih slika, kao i dopunjavanjem teksta, fonetskim prepisivanjem zvukova jezika Nahuatl koristeći slova latiničnog pisma. Zatim je Sahagun pregledao gotove tekstove napisane na nahuatlu i dao vlastiti prijevod, napravljen na španjolskom. Takav složen posao zahtijevao je gotovo 30 godina mukotrpnog rada i konačno je završen negdje 1575.-1577. Zatim ju je u Španiju odveo brat Rodriga de Sequere, glavnog stanovnika franjevaca u Meksiku, koji je cijelo vrijeme podržavao Sahagun.
Huexocinco Code se čak pojavio na španskom sudu!
Sam kod uključuje 12 knjiga, podijeljenih u četiri toma u zasebnim povezima, ali su zatim od njih napravljena tri toma. Tekst je predstavljen u dvije okomite kolone: s desne strane je tekst Nahuatl, a s lijeve je njegov prijevod na španski Sahagun. Kodeks ima 2468 (!) Izuzetno izvedenih ilustracija, smještenih uglavnom u lijevoj koloni, gdje je dio teksta nešto kraći. Tako su na ilustracijama sačuvane drevne tradicije prenošenja informacija pomoću crteža Nahua, kojima su dodani vanjski znakovi koji su već bili karakteristični za europsko slikarstvo renesanse.
Stranica Ueszinko koda.
"Huescinkov kodeks" iz 1531. godine također je vrlo zanimljiv, a prije svega zato što je napisan na samo osam listova papira amatl, koji je napravljen u Centralnoj Americi i prije pojavljivanja evropskog papira, ali je dokument koji se pojavio na sudu ! Da, Španjolci su osvojili i uništili indijske države. Ali samo 10 godina kasnije došlo je do suđenja na kojem su se Indijanci, bivši saveznici Corteza, usprotivili španskoj kolonijalnoj vladi u Meksiku. Hueszinko je grad, a njegovi su stanovnici 1529.-1530., U nedostatku Cortesa, lokalna uprava prisilila Nahua Indijance da plaćaju neproporcionalne poreze na robu i usluge. Cortez se, vraćajući se u Meksiko, zajedno sa Indijancima Nahua (koji su mu se žalili), pokrenuo tužbu protiv španskih zvaničnika. I u Meksiku, a zatim i u Španjolskoj, gdje je slučaj ponovno saslušan, tužitelji su ga dobili (!), Nakon čega je 1538. godine kralj Španjolske izdao dekret da se dvije trećine svih poreza navedenih u ovom dokumentu vrati stanovnici grada Hueszincco.
Stranica Svitak ponuda još jednom pokazuje koliko je Aztečka birokracija razvijena i kako su računovodstvo i kontrola dobro organizirani!
Svitak tributa opisuje iznos i vrstu danka koji će se platiti Mexico City-Tenochtitlanu, poglavaru trojnog saveza Meksika, Tezcoca i Takube, u vrijeme koje je prethodilo španskom osvajanju. Najvjerojatnije je ovo kopija starijeg dokumenta koji je Cortez naredio da sačini, a koji je želio saznati više o ekonomiji indijskog carstva. Svaka stranica svitka prikazuje koliko svaka od 16 podređenih pokrajina mora platiti. Dokument je od velike vrijednosti jer nas upoznaje s aritmetikom Indijanaca, te s njihovom ekonomijom i kulturom.
Ali ovo je najzanimljiviji dokument za čitatelje VO -a: "Povijest Tlaxcale", iz kojeg je preuzeta samo većina crteža u knjizi "Pad Tenochtitlana". U nekim slučajevima daju se grafički, u drugim - u obliku minijatura u boji. U svakom slučaju, oni nam vrlo zorno prikazuju mnoge zanimljive detalje u vezi s odjećom, oružjem i prirodom neprijateljstava između Španjolaca, njihovih Tlaksolteka i astečkih saveznika. Evo reprodukcije iz 1773 preuzete iz originalne verzije iz 1584.
Rukopis "Platno iz Tlaxcale" stvorili su u gradu Tlaxcala njegovi stanovnici Tlaxcolteca sa ciljem da podsjete Španjolce na njihovu lojalnost i ulogu Tlaxcale u porazu astečkog carstva. Sadrži mnogo ilustracija koje prikazuju učešće naroda Tlaxcalan u bitkama sa Astecima zajedno sa Španjolcima. Španski naziv dokumenta je "Povijest Tlaxcale" i, što je najzanimljivije, među Španjolcima nikada nije bilo osobe koja bi izjavila da su sve ovo "indijski izumi i laži". I, čini se, što je lakše - reći da su sve ovo izmislili neprikladni Tlaskalani, ali zapravo nisu mnogo pomogli, a pobjedu Španjolcima donijela je čvrstina duha i pobožnosti! Ali ne, Priča o Tlaxcali nikada nije dovedena u pitanje.
Tako su Cortez i njegova saputnica, indijska djevojka Marina, primili indijske delegacije. "Povijest Tlaxcale".
"Borit ćete se s nama, a mi ćemo vas osloboditi vladavine Asteka!" - ovako je nešto rekao Cortes preko svoje prevoditeljice Marine sa Tlashkalanima, i oni su ga poslušali.
Španci i njihovi saveznici u borbi. Obratite pažnju na španske mačeve u rukama naroda Tlaxcalan.
Drugi rukopis Maja nazvan je Codex Dresden i čuva se u Saksonskoj državnoj i univerzitetskoj biblioteci. Drezdensku biblioteku birača kupila je u Beču 1739. godine pod nazivom "Meksička knjiga". 1853. godine identificiran je kao rukopis Maja. Ima 39 listova, koji su ispisani s obje strane, a ukupna dužina "harmonike" je 358 centimetara. Čuveni amatl korišten je kao papir. Kodeks sadrži hijeroglife, indijanske brojeve i ljudske figure, kao i kalendare, opise različitih rituala i proračune faza planete Venere, pomrčine Sunca i Mjeseca, "upute" o tome kako voditi novogodišnje ceremonije, opis mjesta gdje prebiva Bog kiše, pa čak i sliku Potopa na cijeloj stranici. Istaknuti naučnik koji je proučavao majanske kodekse u 19. stoljeću bio je Ernst Förstermann (1822–1906), kraljevski bibliotekar i direktor Saksonske državne i univerzitetske biblioteke. Objasnio je astronomske sisteme opisane u kodu i dokazao da su božanstva prikazana u njemu, brojevi i nazivi dana u sedmici u direktnoj vezi sa 260-dnevnim kalendarom Maja.
Od velikog interesa je Tovarin kodeks (biblioteka Johna Cartera Browna), nazvan po meksičkom jezuitu iz 16. stoljeća Juana de Tovara, koji sadrži detaljan opis obreda i ceremonija astečkih Indijanaca. Sadrži 51 akvarel na cijeloj stranici. Ovi crteži imaju direktnu vezu s predkolumbijskom indijskom piktografijom i imaju rijetke umjetničke zasluge. Prvi dio kodeksa opisuje povijest putovanja Azteka prije dolaska Španjolaca. Drugi je posvećen ilustrovanoj istoriji Asteka. U trećem - postoji kalendar Azteka sa mjesecima, sedmicama, danima i vjerskim praznicima već kršćanske 365 -dnevne godine.
Jedna od stranica "Dresdenskog zakonika". Inače, ovo je jedini rukopis Maja dostupan posjetiteljima za besplatno pregledavanje. (Muzej knjiga Saksonske državne i univerzitetske biblioteke u Dresdenu)
Zanimljivo je da se posljednjih pet dana u kalendaru nazivalo "nemontemi" i smatralo se beskorisnim, pa čak i nesretnim danima. Za njih je to bilo opasno vrijeme, i to toliko da su se ljudi trudili da ne izlaze iz kuće bez potrebe i nisu čak ni sami kuhali hranu, kako ne bi privukli pažnju zlih duhova.
"Harmonika" "Dresden koda".
Dakle, opsežna studija svih ovih kodova omogućuje vam da dobijete značajnu količinu informacija, kako o životu Indijanaca iz Mezoamerice prije dolaska Španjolaca, tako i nakon španjolskog osvajanja. Tekstualni podaci dopunjeni su tekstovima o stelama i crtežima, uključujući poznate crteže Maja u hramu Bonampak. Dakle, izjava da poznajemo istoriju Indijanaca "samo od Španaca" nije tačna!
