Ne razmišljajte s prezirom:
"Kakvo sitno sjeme!"
To je crvena paprika.
Matsuo Munefusa (1644-1694)
Kako su ljudi došli na ideju da podrže jednog ili drugog vođu ove dvije grupe? Prvo, mnogi su bili vazali oboje i jednostavno su morali slijediti svoju volju. Ali postojali su i drugi, lični motivi. Na primjer, budući glavni izdajnik Kabayakawa Hideaka nije mogao ne osjetiti tajnu mržnju prema Mitsunariju, jer ga je zbog njega Hideyoshi poslao u egzil jer se nije snašao u komandi u Koreji. Ali Ieyasu, naprotiv, odmah nakon Hideyoshijeve smrti, vratio ga je iz izbjeglištva i vratio mu bivše posjede. U skladu s tim, Otani Yoshitsugu upoznao je Mitsunarija sa 16 godina i pokazalo se da su postali prijatelji. I nisu se samo sprijateljili … Činjenica je da je Otani bio gubavac, a onda se jednog dana dogodilo da je, kada je učestvovao u ceremoniji čaja kod Hideyoshija, koja se održala tokom pogoršanja njegove bolesti, pala kap iscjedak iz Yoshitsuguovog nosa pao je ravno u zajedničku šoljicu za čaj, iz koje su gosti pili, prenoseći je u krug jedan drugom. U isto vrijeme okrenuli su je oko osi kako ne bi dotakli usne do iste ivice. Ono što se dogodilo bacilo je Yoshitsugua u strašnu konfuziju, a onda mu je, primijetivši to, samo Mitsunari pritekao u pomoć. Prišao je Yoshitsuguu i uzeo mu šalicu, te izjavio da je toliko žedan da će se napiti bez obzira na red. Ovaj velikodušni gest Yoshitsugu je pamtio do kraja života i sada je morao "vratiti dug časti" svom prijatelju i boriti se za njega do kraja. Tako se nisko tada kombiniralo sa uzvišenim, a uzvišeno s niskim!
U prethodnom članku o životu i smrti Ishide Mitsunari gotovo smo potpuno obukli samurajski oklop. Kaciga je ostala. Sjetimo se da su se tokom ere Sengoku pojavile „figurativne kacige“- kawari -kabuto. Štoviše, korišteni su ne samo kao svečani, već i kao borbeni. Na primjer, kaciga zapovjednika Kurode Nagamase. Kaciga je nazvana "Sheer Rock" u znak sjećanja na neke njegove pretke, koji su sa samurajem pali sa vrlo strme litice na neprijatelja! Jasno je da su takvi ukrasni vrhovi napravljeni od lakih materijala - na primjer, lakiranog papira. (Nacionalni muzej u Tokiju)
Međutim, Mitsunari nije imao strpljenja prisiliti Ieyasua na prvi korak. Ispostavilo se da je saradnik Mitsunarija Uesugija Kagekatsua počeo graditi dvorce u svojoj sjevernoj provinciji. U maju 1600. Ieyasu ga je zamolio da to objasni, ali je dobio prilično grub odgovor. Ieyasu ga je mogao, pa čak i jednostavno morao kazniti, pa je premjestio svoje trupe na sjever u borbu protiv Uesugija. Bilo je očigledno da Mitsunari računa na ovo i da mu želi zabiti nož u leđa. Stoga, kada je Ieyasu obaviješten da se Ishida konačno okrenula protiv njega, ova ga je poruka samo usrećila. Jer nisu sve njegove snage otišle na sjever. Zato što je predvidio svoj nastup i poduzeo sve mjere da ga odbije.
Momonari-kabuto kaciga. Komunikacija s Europljanima bila je na mnogo načina korisna Japancima. Na primjer, počeli su proizvoditi ne samo tanjire, već i jednodijelne kovane ili zakovane s dvije polovice-momonari-kabuto poput kabaseta. (Nacionalni muzej u Tokiju)
Ista kaciga. Pogled sa zadnje strane. (Nacionalni muzej u Tokiju)
Odvojivi pozlaćeni rogovi ove kacige. (Nacionalni muzej u Tokiju)
Ishida je prvi udarac usmjerio protiv važnog dvorca Fushimi, nekoliko milja južno od Kyota, koji je izgradio Hideyoshi. Kontrolirao je put do glavnog grada, pa je Ieyasu povjerio svom starom prijatelju, šezdesetdvogodišnjoj Torii Mototadi, da ga štiti. I on je lično posjetio Toriija i dirljivo se oprostio od njega, objasnivši da će njegov Fushimi biti taj koji će prvi udariti zapadnu vojsku. Objasnio mu je i kako bi ovo najvjerojatnije moglo završiti za njega, ali … to je bilo povjerenje i velika čast, pa je Torii samo zbog toga bio sretan.
Dana 27. avgusta, Mitsunarijeve trupe započele su napad na dvorac, koji je trajao čitavih deset dana. Ovo vrijeme je bilo dovoljno da Ieyasu zauzme sve važne dvorce duž ceste Nakasendo. Međutim, pomoći prijatelju nije bilo u njegovoj moći. Konačno, pronađen je izdajnik, čija su žena i djeca Izida obećali da će ga razapeti ako mu ne pomogne, a on je pomogao - zapalio je jednu od kula dvorca u najvažnijem trenutku. Ali Torii je i tada odbio odustati, pa je čak odbio i ponudu da počini seppuku. Objasnio je svom samuraju da u ovom slučaju njegova čast nije ništa, te da je mnogo važnije pritvoriti Izidu, koliko god je to mogao. Ovo je njegova dužnost kao samuraja prema svom gospodaru i … prijatelju!
Kaciga Eboshi-nari-kabuto u obliku sudskog pokrivala za glavu. (Nacionalni muzej u Tokiju)
Kad je od cijelog njegovog garnizona ostalo samo 200 ljudi, krenuo je u pohod. Prvo jedan, pa drugi … Nakon petog, ostalo mu je samo deset ljudi. Tek tada se Torii povukao u dvorac i srušio na zemlju u potpunoj iscrpljenosti. Samuraj iz vojske Mitsunari po imenu Saiga Shigetomo jurnuo je na njega s kopljem, nadajući se da će mu lako doći do glave. Ali tada se starac prozvao, a mladi samuraj, ispunjen poštovanjem prema njemu, dao je Torii priliku da izvede seppuku, pa mu je tek tada odsjekao glavu. Kao rezultat toga, Izida je zauzela dvorac, ali je cijelih deset dana stajao pod njegovim zidinama i izgubio 3000 vojnika!
Zapovjednici visokog ranga koji se sami više nisu borili mogli su sebi priuštiti luksuz (ili ćud!) Biti na bojnom polju u starim, djedovim oklopima. Na primjer, ovdje, kao što je ovaj oklop - do -maru iz doba Muromachija, na što ukazuju široka, poput kišobrana, leđa shikoroa. Suknja od kusazurija na njemu, kao što vidite, sastoji se od sedam dijelova, tako da je ugodna za hodanje. Glave zakovice nisu vidljive na kacigi suji-kabuzto. Tri roga Mitsu-kuwagate karakterističan su ukras kacige. (Nacionalni muzej u Tokiju)
U međuvremenu, dok je Ishida opsjedao dvorac Fushimi, Ieyasu je upao u važan dvorac Gifu, bacivši dvije vojske odjednom: jednu sa 16.000 ljudi i drugu sa 18.000. I opet, sve je moglo krenuti sasvim drugačije, jer su njihovi zapovjednici Ikeda Terumasa i Fukushima Masanori odjednom su se posvađale oko toga čija bi vojska prva trebala ući u juriš. Fukushima je čak izazvao Ikedu na dvoboj, ali, na sreću istočne strane, pronađen je netko razuman i ponudio sljedeći kompromis: neka Fukushima napadne prednja vrata, a Ikeda stražnja. Općenito, dvorac je zauzet s obje strane, a kad je Ieyasu stigao, slučaj je bio gotov.
Recimo da slijedite modu i onda biste vrlo dobro mogli nabaviti oklop poput ovog koji pripada Akechi Mitsuhide. Ovo je tipičan komad oklopa iz perioda Sengoku. Kaciga je ukrašena konjskim ušima i zlatnim mjesecom. Prsnik je jednodijelno kovan, po uzoru na evropske, ali ukrašen reljefnom slikom lubanje (lijevo) i kineskim znakom 10 ili "nebom". (Nacionalni muzej u Tokiju)
Ostala je tvrđava Ogaki - glavna baza Mitsunarija. Sve njegove pristalice trebale su stići ovamo. I on bi sedeo u ovoj tvrđavi i čekao Tokugavu, ali … ne - Mitsunari mu je otišao u susret. Tokugawa je krenuo prema njemu. Upoznali su se u selu Sekigahara, gdje su stupili u bitku, prethodno natopljeni kišom, 21. oktobra 1600. godine, mjesec dana bez bogova! Na Vojnom pregledu već je postojao dugačak članak o samoj bici, pa teško da ima smisla ponavljati njen sadržaj. Ali ipak vrijedi ispričati neke njegove detalje.
No Sakakibara Yasumasa nije ni posebno eksperimentirao, već je jednostavno uzeo europski oklop (kacigu i kirasu) i naredio da im doda sve ostalo. Štaviše, i kirasa i kaciga obojeni su u tamnosmeđu boju rđe, koja je bila vrlo popularna u Japanu. (Nacionalni muzej u Tokiju)
Na primjer, o suzdržanosti s kojom se Ieyasu Tokugawa ponašao u ovoj bitci. Ujutro sam doručkovao sa hladnim pirinčem i popio tradicionalni zeleni čaj. Nije stavio kacigu, već se obratio saputnicima s riječima da nemaju izbora - s glavom ili bez glave - to je jedini način da se odavde izađe. Ali kad je saznao da je pobjeda njegova, sjeo je na stolicu za kampiranje i konačno stavio kacigu. A onda je, čvrsto zavezujući vezice na masci, rekao: "Pobijedivši, stegnite vezice na kacigi" - izreka koja je postala japanska poslovica. Zatim je, sa saihai štapom u ruci, prešao na ceremoniju pregleda glave. Vjeruje se da je toga dana ispred Tokugawe Ieyasua 40.000 odsječenih glava neprijateljskih vojnika nagomilano na planini.
Zanimljiv oklop na ovoj fotografiji imao je hiji-toji-do kirasu, u kojoj su ploče bile povezane križnim čvorovima od metala, kože ili svile. (Nacionalni muzej u Tokiju)
Oklop s kirassom nuinobe-do. (Izložba "Samuraj" u Sankt Peterburgu)
Što se tiče Isis Mitsunari, on je pobjegao s bojišta i skrivao se u šumama tri dana. Međutim, u šumi je obolio od dizenterije i našao se u vrlo žalosnoj situaciji, u kojoj je zarobljen. Osim njega, zarobljeni su Ankokuji Ekei i njegov zapovjednik, kršćanin, Konishi Yukinaga, koji nisu mogli umrijeti, kako i dolikuje samuraju, na temelju svojih kršćanskih zavjeta.
Preko oklopa, generali su nosili izvezenu jaknu od jinbaorija. Istakli su se izdaleka, pogotovo jer je veliki grb bio često vezen na njegovim leđima. (Nacionalni muzej u Tokiju)
Isti je mon obično bio na velikom standardu - nobori. Nobori, glavni izdajnik u bitci za Sekigaharu - Kabayakawa Hideaka.
Sva trojica pobjednika stavljeni su na magarce i vezani su im očima, provedeni ulicama Osake, a zatim su bačeni vezani u kolica i voženi oko Kjota u tako jadnom stanju. Na mjestu pogubljenja u Rokuju, Sensei Konishi je pozvao Krista da ga odvede u njegova svijetla sela i držao je raspelo u podignutoj ruci sve dok mu nije odsječena glava. Ali to je bila laka smrt. Mitsunari je drugačije umro - bio je zakopan do vrata u zemlju, nakon čega su je tri dana tukli testerom za bambus dok nije umro! Nakon pogubljenja, njegova je glava bila izložena stanovnicima Kyota, ali su se iz nekog razloga proširile glasine da je nakon nekoliko dana misteriozno nestala. Odnosno, postojala je osoba ili ljudi koji se nisu plašili da je uzmu i počine na sahranu, ali je to najvjerojatnije bilo samo „očekivanje glasina“.
Opet, zapovjednik se mogao razmetati tako starim mačem tachi iz doba Kamakure. Ima privjeske od bakrene žice u stilu hyogo-kusari. (Nacionalni muzej u Tokiju)
A ovo je njegova tsuba!
Mač Katana s grbovima klana Tokugawa. Ovo je već Edo era. (Nacionalni muzej u Tokiju)
Pripadnici ovog mača: tsuba, kogotanski nož i čišćenje ušiju - kogai.
Wakizashi je dvostruki "mač" katane. (Nacionalni muzej u Tokiju)
Pa, pobjednik Tokugawe Ieyasua, kako je sanjao, postao je šogun 1603. godine. Međutim, Hideyoshijev sin Hideyori je još bio živ, ali doći će vrijeme i Tokugawa će se s njim također pozabaviti. Kao rezultat toga, Tokugawa će biti proglašen bogom, a samurajska država koju je stvorio, država bez ratova, postojat će od 1603. do 1868. godine!
Jumonnji-yari je vrh koplja koji je vrlo popularan kod ašigarua. (Nacionalni muzej u Tokiju)
