Finansijska neodrživost prisiljava odlaganje naloga

Finansijska neodrživost prisiljava odlaganje naloga
Finansijska neodrživost prisiljava odlaganje naloga

Video: Finansijska neodrživost prisiljava odlaganje naloga

Video: Finansijska neodrživost prisiljava odlaganje naloga
Video: U Trebinju počela izgradnja novog azila 2024, Maj
Anonim
Finansijska nerješivost prisiljava odlaganje naloga
Finansijska nerješivost prisiljava odlaganje naloga

Uprkos odloženom potpisivanju ugovora o kupovini lovaca MiG-29K / KUB od strane ruskih vojnih resora, kao i borbenoj obuci Jak-130, sve naredbe ruskog Ministarstva odbrane mogu poslužiti kao prava lokomotiva za oživljavanje domaća vazduhoplovna industrija. U tu svrhu, vladine agencije moraju definirati pravila saradnje.

Tokom protekle decenije strane kompanije su bile glavni kupci ruskih aviona. Najnoviji višenamjenski lovac Su-30MK koji je dizajnirao Sukhoi Design Bureau, a koji je razvijen 90-ih godina, također je bio namijenjen samo ruskim zračnim snagama. Međutim, od 2002. Indija, Malezija i Alžir glavni su kupci ovog borbenog vozila koje je proizvodila kompanija Irkut. Opisani su ugovori s Indonezijom. Sada Irkut u ugovorima ima oko 300 lovaca Su-30MKI, od kojih je više od polovice već isporučeno kupcima. Šef Rosoboronexporta Anatolij Isaikin s pouzdanjem izjavljuje da teški lovci SU-30MK predstavljaju novu stranicu u razvoju saradnje Rusije sa stranim partnerima u vojno-tehničkoj sferi.

No, prema riječima šefa analitičkog sektora kompanije Aviaport, gospodina Pantelejeva, situacija se radikalno mijenja. Oleg Panteleev kaže da je danas rusko Ministarstvo odbrane spremno za kupovinu nove opreme većih razmjera nego prije nekoliko godina. Takva pristrasnost prema domaćim kupcima ne može a da se ne raduje.

Naravno, šteta je, kažu stručnjaci, da se tokom MAKS-2011 nije dogodilo potpisivanje ugovora o nabavci aviona u vrijednosti većoj od 3 milijarde dolara, ali u ovom slučaju ne vrijedi dramatizirati. Analitičari su uvjereni da će se ugovor tek malo odgoditi kako bi se strankama pružile veće garancije. Možda se konačna verzija sporazuma može vidjeti već sljedeće godine. Oleg Panteleev izjavljuje da nema nerješivih problema prije strana u transakciji, sve počiva na strani kompromisa. Do sada su pregovarači odlučili da ne prave kompromise, ali to ne znači raskid ugovora.

Sve ovo još jednom naglašava da su ruski vojni zvaničnici odlučni u namjeri da se uključe u istinski konstruktivan dijalog. Sada to nije jednostavan signal, kažu, nema novca i prodajte opremu bilo kome. Izgledi za obećavajuću saradnju već se naziru, jer se ne može poreći očigledna činjenica da postoji dobra finansijska podrška Ministarstvu odbrane iz državnog budžeta. Očigledni su trendovi povećanja državnih kupovina vojne opreme.

Jedan od zamjenika predsjedavajućeg vlade Uljanovska rekao je da će u preduzeću Aviastar SP, koje je dio ruskog UAC-a, u bliskoj budućnosti biti proizvedeno ne 2, već pet novih "transportnih aviona" Il-476. Zvaničnik kaže da je takav dogovor postignut na godišnjici MAKS-2011 između UAC-a i Ministarstva odbrane. Ranije je bilo planirano da trupe dobiju samo dva aviona ove modifikacije.

Planirano je da se serijska proizvodnja Il-476 pokrene za 3 godine. Za ovu mašinu se kaže da je vrlo pouzdana i efikasna. Od Il-76 u njemu je ostao samo trup, pa čak i on, kako kažu analitičari, samo spolja podsjeća na avione prethodne generacije. Tehnologija proizvodnje dosegla je potpuno drugačiji nivo. Prilikom projektiranja odlučeno je napustiti uobičajeni "papirnati" rad i sve aktivnosti prevesti u "digitalno".

Već su se pojavile informacije da je Ministarstvo odbrane spremno za kupovinu 50 aviona Il-476 u dvije glavne verzije: transportnom avionu i avionu cisterni. Još 34 Il-476 željela su kupiti Kinu. Podsjetimo, Kinezi su 2004. godine planirali i kupovinu 34 aviona Il-76 od TAPOiCH-a (Taškentska tvornica aviona), ali je posao osuđen na propast zbog nemogućnosti implementacije projekta od strane uzbekistanske strane. Inače, ovo nije jedini slučaj kada jedna od strana ne može ispuniti obaveze koje su joj nametnute.

Međutim, kako kažu predstavnici kompanije Aviastar SP, njihovo preduzeće je na visokom nivou razvoja i ima 100% kvalifikovanih stručnjaka. Stoga nema dokaza o nepovjerenju u Aviastar SP danas. Istovremeno, preduzeće nikada ne ide na jednostranu promjenu odredbi ugovora. Konkretno, početna cijena navedena u sporazumu ne mijenja se prema naglom povećanju.

Predsjednik UAC -a je međutim primijetio da postoje neka osjetljiva pitanja u smislu sklapanja novih ugovora. Dakle, do sada nije bilo moguće pronaći prihvatljivo rješenje za cijenu aviona Tu-204SM između proizvođača i kupaca. Međutim, kako se već saznalo o cijeni, prije ili kasnije moguće je dogovoriti se.

U Samari se situacija s nabavkom aviona razvila na sljedeći način: kompanija Aviakor, koja je dio holdinga Olega Deripaske Russian Machines, od 2006. godine ovladala je proizvodnjom novog, u to vrijeme An-140, koji je bio nasljednik An-24. Vojna naređenja mogu omogućiti Aviakoru da osjeća čvrsto tlo pod nogama. A takva naređenja već imamo. Ministarstvo odbrane želi kupiti 2013 An-140 do 2013. godine, a od 2014. bi jedna tvornica aviona u gradu Samara trebala početi proizvoditi 50 aviona ovog modela za prodaju u inostranstvu. Konstantin Grek, zamjenik načelnika Uprave vazdušnih snaga Rosoboronexport, obavijestio je medije o prodaji An-140 u inostranstvu. Inače, avioni će se stranim kupcima isporučivati isključivo u vojnoj konfiguraciji.

Naravno, isti finansijski problem može nastati u ovom velikom redoslijedu. Tako je jakutska aviokompanija, koja je naručila isporuku tri An-140, imajući u vidu još nekoliko desetina modela iz aviona u Samari, donijela sljedeću odluku: prvo avioni, a zatim novac. Kao u poznatom romanu: ujutro novac, popodne stolice … A to se dogodilo zbog činjenice da predstavnici Aviakora nisu mogli nazvati kompaniju Yakutia konačnom cijenom modela An-140. Danas cijena jednog An-140 dostiže 20 miliona dolara, što više nije dostupno prosječnom ruskom avioprevozniku, a to je kompanija iz Jakutije.

S tim u vezi, ruske vlasti trebaju donijeti odluku kojim putem treba krenuti dugoročna saradnja između ruskog vojnog ministarstva i domaćih proizvođača aviona. Stručnjaci govore o tri opcije za mogući izlaz iz finansijskog ćorsokaka. Prvo: direktno financiranje iz državnog proračuna, drugo: modernizacija zrakoplovne industrije sa smanjenjem troškova proizvodnje, treće: ostavite Ministarstvo obrane proizvođaču aviona jedan na jedan, a zatim ograničite oba u slučaju neuspeha naloga. Potonja opcija još uvijek pokušava raditi s nama, ali je njena efikasnost blizu nule.

Preporučuje se: