Prva nuklearna elektrana i njen utjecaj na sadašnjost

Prva nuklearna elektrana i njen utjecaj na sadašnjost
Prva nuklearna elektrana i njen utjecaj na sadašnjost

Video: Prva nuklearna elektrana i njen utjecaj na sadašnjost

Video: Prva nuklearna elektrana i njen utjecaj na sadašnjost
Video: Mirko i Slavko - Ceo film (Delta Video) 2024, Marš
Anonim

U prevedenoj literaturi (prevedenoj uglavnom s engleskog) za djecu i adolescente, koja je bila popularna 90 -ih, našao sam zanimljivu značajku. Ako su Britanci iskreno napisali da je prva nuklearna elektrana na svijetu počela s radom u Rusiji, onda Amerikanci pišu da je "prvi industrijski reaktor počeo raditi 1956. u SAD -u". Pa su plovili, pomislio sam. Ali sve je bilo potpuno drugačije.

Prva nuklearna elektrana i njen utjecaj na sadašnjost
Prva nuklearna elektrana i njen utjecaj na sadašnjost

Ovog ljeta, usred burnih događaja u zemlji i svijetu, važna godišnjica prošla je gotovo nezapaženo. Prije točno 60 godina, 1954. godine, prva nuklearna elektrana na svijetu dala je električnu energiju u gradu Obninsku. Imajte na umu da prvi nije u SSSR -u, već u svijetu. Sagrađena je ne u SAD -u, ne u Velikoj Britaniji ili Francuskoj, ne u oživljavajućoj Njemačkoj i Japanu, već u Sovjetskom Savezu. Isti Sovjetski Savez, koji je izgubio 28 miliona ljudi u ratu i nekoliko miliona više u prvim poslijeratnim godinama. U Sovjetskom Savezu, čija je industrija nedavno bila u ruševinama.

Mala snaga od 5 MW nije umanjila značaj događaja. Po prvi put električna energija nije dobivena kretanjem vode ili vjetra, ne sagorijevanjem ugljikovodika, već fisijom atomskog jezgra. Bio je to napredak kome su naučnici širom svijeta težili tri decenije.

Rokovi izgradnje prve nuklearne elektrane također su upečatljivi. Eksperimentalna, zapravo, instalacija podignuta je za dvije godine, radila je pola stoljeća i zaustavljena je već u novom stoljeću. A sada usporedite tempo izgradnje sadašnje, na primjer, nuklearne elektrane Kalinjingrad, kada su sve tehnologije već dugo testirane.

Naravno, razvoj civilne nuklearne energije u to vrijeme bio je sastavni dio odbrambenih pitanja koja su uvijek bila prioritet. Nije se radilo samo o proizvodnji punjenja, već i o reaktorskim elektranama za brodove i podmornice. Ali sovjetski naučnici, moramo im odati priznanje, mogli su insistirati na tome da je civilna komponenta važna za cjelokupni razvoj zemlje i njen politički ugled u inostranstvu.

Inače, iste 1954. Amerikanci su dovršili svoju prvu nuklearnu podmornicu "Nautilus". S njom je općenito započelo novo doba svjetske podmorničke flote koja je sada postala zaista podmornica. Prije toga, "podmornice" su većinu vremena provodile na površini, gdje su punile baterije.

U tom kontekstu, sovjetski program bio je trijumf upravo "mirnog atoma" koji je trebao služiti potrebama nacionalne ekonomije. Svi oni koji su bili uključeni u razvoj, izgradnju i rad stanice pali su pod kišom državnih nagrada.

U nuklearnoj elektrani Obninsk izvedeni su brojni eksperimenti koji su značajno unaprijedili domaći nuklearni program. Sovjetska država je 1958. godine već dobila svoju nuklearnu podmornicu, a 1959. prvi površinski brod na svijetu s nuklearnom elektranom - ledolomac Lenjin.

Image
Image

Sva ova postignuća, osim praktične koristi, trebala su sovjetskom narodu (i cijelom svijetu) pokazati prednosti socijalizma. Baš kao i ruska kosmonautika, koja se paralelno pojavila u isto vrijeme. Bio je to trijumf ne samo za rusku, već i za svjetsku nauku u cjelini.

Ovako intenzivan razvoj nuklearne energije imao je svoju cijenu. Potvrda tome je i "tragedija Kyshtym", koja se smatra najvećom radijacijskom katastrofom nakon Černobila i Fukušime. No, u to su se vrijeme nesreće tretirale kao neizbježan trošak napretka.

Pedesetih godina činilo se da će se pojaviti atomski vozovi, avioni, pa čak i usisivači i grijači, a rakete na nuklearni pogon će ljude odvesti na Mars i Veneru. Bar tim danima ovim snovima nije bilo suđeno da se ostvare. Ali, možda ćemo i mi pronaći nešto takvo. Na primjer, početkom 2011. neki su mediji izvještavali o razvoju ruske lokomotive s nuklearnom elektranom. Međutim, nema nade za napredak. U sovjetsko vrijeme grandiozni projekti držani su u tajnosti do posljednjeg i ispričani širokim masama tek kad je sve već bilo učinjeno. Sada je uobičajeno puno i pompezno pričati o grandioznim planovima, a na izlazu često dobijemo ili nešto neugodno ili uopće ništa. Očigledno, takav je duh našeg vremena.

Preporučuje se: