„Sada kažu da nam saveznici nikada nisu pomogli … Ali ne može se poreći da su nam Amerikanci dovezli toliko materijala, bez kojeg ne bismo mogli formirati rezerve i ne bismo mogli nastaviti rat … Dobili smo 350 hiljada automobila, ali kakvi su to automobili!. Nismo imali eksploziv ili barut. Nije bilo ničega za opremanje pušaka. Amerikanci su nam zaista pomogli s barutom i eksplozivom. I koliko su nam vozili čelični lim. Kako bismo mogli brzo pokrenuti proizvodnju tenkova, da nije američke pomoći sa čelikom. I sada predstavljaju stvari na takav način da smo imali sve ovo u izobilju."
Karpov V. V. Maršal Zhukov: Opal. M.: Veche, 1994
Lend-Lease u brojkama. Nedavno objavljeni članak o Lend-Lease-u na osnovu materijala lista Pravda izazvao je jasan interes kod čitalaca VO-a, ali su komentari na njega lično ostavili čudan utisak na mene. Pa, recimo, tolerantno govoreći, neki ljudi su to samo nepažljivo čitali, pa čak i komentirali i uopće nisu razmišljali. I neko je u njoj pročitao nešto čega uopće nije bilo, a zašto tako, uopće nije jasno. U međuvremenu je crno -bijelo napisano da je to zapravo pretisak službenog dokumenta iz novina Pravda. Što je učinjeno tako da je ovaj izvor postao poznat čitaocima "VO". Usput, odmah je pronađena osoba koja je pronašla ovaj broj novina i primjerak "Poruke …" i objavila ga u svom komentaru. Zašto nisam? Ali postalo je znatiželjno hoće li neko imati dovoljno računarskih vještina i interesovanja za ovu temu. Vidim da imam vještinu i da imam dovoljno interesa, iako ne svi. Mnogi su odmah počeli pisati "optužbe" za rusofobiju, i Bog zna što još, ali to je sve za Pravdu, organ za štampu Centralnog komiteta CPSU (b). Za mene lično, ovo nije ništa drugo do službeni izvor informacija, koji se iz nekog razloga u našoj zemlji već duže vrijeme ne koristi. Obukao sam samo oskudne redove suhe novinske poruke u čitljiv književni tekst. Sve! Tako da nema potrebe tražiti đavole u kadionici, ovo je glupo, pa čak bih rekao, i besmisleno. Ko pokušava na ovaj način opovrgnuti šta? Dokument za čije je objavljivanje dozvolu dao sam Staljin? Jer nije vjerojatno da se 11. juna 1944., bez njegove naznake, u štampi mogao pojaviti dokument koji sadrži tako važne podatke za državu. Mnogi su, međutim, izrazili želju za konkretnijim informacijama, kao i poređenjima i poređenjima … E, sad ćemo nastaviti ovu temu! Ali prvo, razmislimo, zašto se uopće pojavila ova "Poruka …"?
Članak u Pravdi je dobar PR
Kao što znate, u SSSR -u nije bilo PR -a, pa čak i više od toga, odbranjene su disertacije, koje su direktno ukazivale da je ovo izum buržoazije s ciljem zavaravanja radnog naroda. I da, zaista je tako. Ali to je poput čekića kojim možete razbiti glavu ili možete zabiti čavle. Šta su, na primjer, stanovnici Berlina osjećali kada su vidjeli jako preplanule mladiće u bijelim gaćicama i djevojke u kratkim suknjama kako prolaze ispred njih, koračajući korak, u paradi? A šta su Moskovljani mislili kad su djevojčice u bijelim šortsima i dječaci u bijelim pantalonama na isti način hodali Crvenim trgom? Oboje su se radovali i doživjeli potpuno iste pozitivne emocije. Ovo je, inače, pravi PR, koji smo oduvijek imali u našoj zemlji, samo ne riječima, naravno, već djelima! Zašto su isprva Hitlera u istoj Pravdi nazivali kanibalom i na njega su crtale uvredljive karikature? On je bio neprijatelj, ali neprijatelja se mora ismijavati! I zašto su ga, nakon potpisivanja pakta Molotov-Ribbentrop, počeli nazivati "kancelarom njemačke nacije" i slati mu čestitke? Ali zato što smo sada bili "prijatelji", a prijatelje ne treba grditi.
Tako je objavljivanje poruke od 11. juna 1944. težilo cilju informacijskog utjecaja na društvo SSSR -a i … vodstva hitlerovske Njemačke. Naravno, u našem narodu počeo se iskazivati umor od rata i njegovih nedaća, pa je bilo potrebno "ugoditi" mu, pokazati koliko nam šalju, da će uz takvu i takvu podršku "pobjeda biti naša". U skladu s tim, hitlerovskom vodstvu, koje je također čitalo Pravdu, data je jasna poruka: "Ne možete nas pobijediti takvom i takvom pomoći iz Sjedinjenih Država, Britanije i Kanade." Zato su u njemu objavljene ove strogo tajne brojke koje su svakako bile točne. Što bi bilo da su Nijemci, putem nekih svojih špijunskih kanala, saznali da su, recimo, preskupi? Tada bi se sve moglo pripisati "boljševičkoj propagandi". A ovdje, n-e-e-t, u Pravdi je sve istina! Možete li zamisliti kakav je to udarac bio na svijest njemačkog rukovodstva? Stoga objavljivanje ove poruke treba posmatrati kao vrlo pametan i promišljen potez sovjetskog rukovodstva u njegovom informacijskom sukobu s nacističkom Njemačkom. O važnosti ove poruke svjedoči činjenica da su njen tekst preštampali SVI VOJSKI PREDNJI NOVINARI. Na primjer, naišao sam na njegov tekst u novinama 4. gardijske tenkovske armije "Pobijediti neprijatelja". Odlomke iz poruke preštampali su SVI lokalni listovi, poput "Stalinskoe znamya", "Rabochaya Pravda", "Staljinov put" i drugi. I pisma "od ljudi" objavljena u njima kao odgovor; "Sa dubokim zadovoljstvom …" i tako dalje, u njima su pisali građani SSSR -a. Druga je stvar što je kasnije ove informacije postalo isplativo prikriti, zbog čega se ni Zhukov, ni Yakovlev, niti drugi poput njih nisu pozivali na ovaj službeni izvor. Odnosno, postojala je sloboda govora i sloboda da se ta sloboda ne koristi!
Derviš i drugi PQ
Iznenađujuće, mnogi čitatelji "VO -a" uopće ne vide šta im je u očima napisano pred očima, štaviše službeni tekst. Pjena na usta - ne možete reći drugačije, tvrde da … pomoć nam je stigla tek na kraju rata, ali na početku nije. Ali je li? Počnimo s činjenicom da je industrijski potencijal dviju zemalja u ratu protiv Hitlera - Velike Britanije i SSSR -a općenito od juna 1941. bio 1: 1. U isto vrijeme, Britanija je zapravo gubila bitku za Atlantik, zbog čega je čak išla na neviđene "razarače u zamjenu za baze" sporazum sa Sjedinjenim Državama koje u to vrijeme nisu bile u ratu. I postavlja se pitanje kako možete pomoći drugoj zemlji kada i sami imate "slučaj šavova". Ipak, imajte na umu da "Poruka …" označava sljedeće datume za početak isporuke: iz Velike Britanije - "Od 22. juna 1941. do 30. aprila 1944". Odnosno, jasno je da nam nije poslano 22. juna, već su pregovori o nabavci počeli odmah nakon početka rata i imali su pozitivan karakter, inače bi to Pravda primijetila!
A evo i podataka o prvim atlantskim konvojima iz Velike Britanije, koji su održani 1941. godine. Prvi konvoj zvao se "Derviš" i još nije imao slovnu oznaku. Derviš je 21. avgusta napustio Island i stigao u Arhangelsk 31. avgusta 1941. Slijedi PQ -1 (Island 29. septembar - Arhangelsk 11. oktobar); PQ -2 (Liverpool 13. listopada - Arkhangelsk 30. listopada); PQ -3 (Island 9. novembar - Arhangelsk 22. novembar); PQ -4 (Island 17. novembar - Arkhangelsk 28. novembar); PQ -5 (Island 27. novembar - Arkhangelsk 13. decembar); PQ -6 (Island 8. decembar - Murmansk 20. decembar).
Derviš se sastojao od 6 brodova koji su prevozili 10.000 tona gume, 1.500 tona vojničkih čizama, kalaja, vune, industrijske opreme, municije - 3.800 dubinskih bombi i magnetnih mina, te 15 demontiranih lovaca na uragan. Na nosaču aviona Argus bilo je još 24 aviona uragana. PQ-1 je već uključivao 10 trgovačkih brodova natovarenih aluminijumom, gumom i bakrom, 20 tenkova i 193 lovca na uragan. Vjerovatno je poznato i ono što su isporučili drugi konvoji, ali nije lako pronaći te podatke. Međutim, sudeći prema popisu razumijevanja onoga što je prije svega potrebno, tada još nije bilo. Na primjer, nije sasvim jasno jesu li nam zaista bili potrebni ti dubinski naboji i je li bilo korisnije naručiti više istih strojeva za rezanje bakra ili metala. Ali ni Britanci nisu mogli dati sve što smo htjeli. Dakle, ravnoteža interesa povezana s vojnim zalihama iz Engleske, prije nego što su SAD ušle u rat, očito nije bila u našu korist. Međutim, također je razumljivo da je "vlastita košulja uvijek bliže tijelu" i zašto je to tako - razumljivo. Nadalje, naglašavamo da je prema anglo-sovjetskom sporazumu od 27. juna 1942. britanska vojna pomoć Sovjetskom Savezu tokom rata proglašena potpuno besplatnom. Ali prije tog datuma, SSSR je plaćao isporuke u zlatu i valuti, odnosno, zapravo je kupio ono što mu je poslano u tim prvim konvojima.
Brojke, procenti i komentari …
Mnogi čitaoci "VO" -a u svojim komentarima izrazili su želju da se upoznaju sa uporednim pokazateljima zaliha po Lend-Lease-u. Međutim, A. S. Puškin je napisao: "Kako uporediti, ali vidjeti …", i nesumnjivo je bio potpuno u pravu. Pa da vidimo i uporedimo: koliko je onoga što je proizvedeno u SSSR-u, koliko je isporučeno po Lend-Lease-u i u kojem postotku jedno s drugim.
• Eksplozivi: proizvedeno 558 hiljada tona; isporučeno 295,6 hiljada tona; 53%.
• Bakar: proizvedeno 534 hiljade tona; 404 hiljade tona; 76%.
• Aluminijum: 283 hiljade tona; 301 hiljada tona; 106%.
• Limenka: 13 hiljada tona; 29 hiljada tona; 223%.
• Vazdušni benzin: 4.700 hiljada tona; 2586 hiljada tona; 55%.
• Auto gume: 5953 hiljade komada; 3659 hiljada komada; 62%.
• Željeznički vagoni: 1086 jedinica; 11.075 kom; 1020%.
• Željezničke šine: 1.101.100 tona; 622,1 hiljada. tone; 57%.
• Šećer: 995 hiljada tona; 658 hiljada tona; 66%.
• Meso iz konzerve: 432,5 miliona konzervi; 2.077 miliona limenki; 480%.
• Životinjske masti: 565 hiljada tona; 602 hiljade tona; 107%.
Razmislimo sada šta ovaj ili onaj pokazatelj znači u praksi. Polovica baruta i eksploziva koji se koriste u toku neprijateljstava isporučuje se pod Lend-Leaseom. To znači da su svaki drugi metak i svaki drugi projektil, bomba ili torpedo, ručna granata ili mina proizveli učinak koji je trebao nastati zbog … zaliha. Svaki drugi hitac u neprijatelja bio je "stran" - tako je to! A koliko je Nijemaca ubilo sve te granate i bombe? Verovatno mnogo, zar ne? Ali nisu mogli ubiti, da nisu bili tu i tada … ubili bi naše vojnike! Inače, pored eksploziva isporučeno je i 22 miliona granata i 991 milion različitih čaura.
Bakar isporučuje 76%. Ali bakar je potpuno isti metak kojim su vojnici Crvene armije ubili vojnike Vermahta. I to je mnogo više, bez čega rat ne može uspješno napredovati. Aluminij je "metal rata". Tokom godina Drugog svjetskog rata, naš proizvođač aluminija UAZ nikada nije ispunio svoj plan opskrbe 100%. No, potrebe za aluminijom bile su pokrivene zalihama pozajmljivanja. I razumljivo je zašto su isprva naši avioni bili lošiji od njemačkih, pa se tek onda situacija počela popravljati. Inače, aluminij isporučen SSSR-u po Lend-Lease-u bio bi dovoljan za proizvodnju svih sovjetskih borbenih aviona tokom dvije godine rata. Uglavnom ćemo šutjeti o kositru, ali obratimo pažnju na avionski benzin - svaki drugi let naših aviona obavljao se na uvezeno gorivo. Propustili smo svoje! Kao i automobilske gume. Bez rezervnog točka nećete daleko otići!
Pa, na kraju krajeva, nije nam isporučen samo benzin. Isporučena je i oprema za pokretanje vlastite proizvodnje. Obim njegovih isporuka bio je takav da se godišnja proizvodnja sovjetskog avio -benzina tokom ratnih godina povećala sa 110.000 tona 1941. na 1.670.000 tona 1944. godine.
Snabdevanje hranom takođe je bilo veoma važno. Kako možeš pojesti gorčinu života? Slatki šećer! I - 62% vlastite proizvodnje je isporučeno. Konzervirana hrana i životinjske masti su iste! "Dok pukneš, toneš!" - kaže naša poslovica i to je vrlo tačno.
Takođe, broj isporuka je uključivao 15 417 000 pari vojnih čizama, 1 541 590 ćebadi, 331 066 litara alkohola i dugmadi (a bez njih se neće nositi ni pantalone!) 257 723 498 komada!
Reverse Lend-Lease: Herring i vojne tajne
Neki od naših "upućenih" čitatelja vrlo rado pišu u komentarima o mongolskim konjima i kamilama koji su stigli do Berlina, kao i o takozvanoj "obrnutoj pozajmici". Ali konji se ne mogu upregnuti u Katyushu! Domaća autoindustrija je tijekom cijelog rata isporučila samo 600 (!) Vozila (uglavnom ZiS-6) pogodnih za ugradnju ovog sistema naoružanja, dok je u okviru Lend-Leasea iz Sjedinjenih Država isporučeno oko 20 tisuća automobila. šasije od kojih je Katyusha "Upravo montirana. Ne na leđima mongolskih deva i nikako na kolicima (iako je postojao projekt za proizvodnju takve instalacije, a to je bilo u tvornici cijevi u Penzi!), Koju su nacrtali mongolski konji! Drugi svjetski rat bio je rat motora, a ne konja!
Što se tiče "povratnih isporuka", onda je … o njima, na primjer, časopis "Rodina", koji iz nekog razloga nije na visokom cijenjenju među "stručnjacima" "VO -a", u svoje vrijeme bio vrlo zanimljiv. Isporučivano je i drvo i aditivi za legiranje … Ali, najvažnije je da su konvoji koji su išli iz Rusije natrag u Englesku sjevernom rutom išli tamo, znate šta? Zamrznuta i slana riba! Da, da, gotovo cijeli rat hranili smo Britance svojom ribom, jer im je bilo teško uloviti je na Atlantiku. A neke od riba napravljene su posebno za … Winstona Churchilla. Za njega je posebno pripremljena haringa Solvenskaya, koju je koristio za jelo … jermenska rakija! Dakle, ovdje je sasvim moguće reći da su naši sibirski ribari doslovno spasili Britance, ako ne od gladi, onda od razumne pothranjenosti. Osim toga, odluka SSSR -a da Amerikancima prenese tehnologiju proizvodnje baruta za motore našeg Katyusha MLRS -a bila je posebno vrijedna za Sjedinjene Države, jer možda ne zvuči iznenađujuće. U tom je području, kako se pokazalo, SSSR imao značajan prioritet, koji je omogućio, prvo, organiziranje proizvodnje potrebnog baruta za Katyushe u Sjedinjenim Državama, a drugo, takva odluka omogućila je rješavanje problem brzog snabdijevanja ovog oružja američkom vojskom, koja je naglo povećala vatrenu superiornost nad neprijateljem. Obje instalacije Calliope na tenkovima i podkrilne rakete suspendirane pod Thunderboltsom i Svjetlom ne bi se pojavile da nismo podijelili naše tajne na ovom području sa našim saveznicima. No, sigurnosni uređaj protiv dvostrukog punjenja minobacača, stvoren u SSSR -u, Staljin je čak zahtijevao da se patentira u inozemstvu, kako ovaj jednostavan uređaj ne bi pao u ruke saveznika, koji su izgubili mnogo vojnika zbog dvostrukog punjenja.
Prema tome, ono što nam nisu dali su … teški bombarderi. Razlog je jasan. Takvo oružje, ako smo njime dobro ovladali, moglo bi predstavljati prijetnju za SAD i Veliku Britaniju nakon rata, a vodstvo ovih zemalja to je dobro razumjelo. SSSR nije bio dopušten u tajni razvoj atomskog oružja!
Tanker "Matilda" Chibisov
Opet se iz nekog razloga stalno postavlja pitanje kvalitete. I ne bi trebao ustati! Ljudi uvijek pomažu … ne najbolje, ostavljajući posljednje sebi. I to je u redu! I samo kad postoji mnogo "najboljih", oni to dijele. Zato smo se prvo snabdjeli borcima protiv uragana, a ne Spitfiresom. Istovremeno, u samoj Engleskoj tenkovi Matilda nisu bili previše potrebni i zato su otišli u SSSR. Pa, šta se sovjetskim tenkistima svidjelo kod njih, a šta nije, reći će nam sjećanja poznatog tankera VP Chibisova "Engleski tenkovi na Cool Log -u" (Novosibirsk, 1996).
Jednom kao zapovjednik na engleskom tenku, Chibisov je u svojim memoarima detaljno opisao sve što mu se sviđa i sve što mu se ne sviđa, naime osrednji napad ovih tenkova u blizini Cool Log -a, gdje su Nijemci spalili većinu njegovih vozila jedinice, a on sam ih je zarobio.
Počnimo sa pozitivom. Dakle, jako mu se dopao "pješadijski protivavionski" mitraljez "Bren", koji je nazvao "džentlmenski mitraljez". Ništa više, svi detalji savršeno se uklapaju, svi uglovi su zaobljeni, puca vrlo precizno. Puškomitraljez "Bes", po njegovom mišljenju, bio je samo "radni konj", pouzdan, ali ništa više. Sve u spremniku bilo je iznenađujuće: kako su tiho radili njegovi dizelski motori i činjenica da je cijeli spremnik bio prekriven slojem spužvaste gume iznutra, pa je u njemu bilo moguće voziti bez kacige, jer je to jednostavno bilo nemoguće udariti glavom o metal. Zgodno je bilo opružno sjedalo, na kojem ste se mogli "kotrljati" gore-dolje, lako se rastavljalo, a postojao je i prizor (za razliku od našeg za top od 45 mm), a sam pištolj, manjeg kalibra, nije bio inferioran u odnosu na naši u proboju oklopa. Ali najviše ga je pogodila "briga za ljude", njihovu udobnost. Dakle, kutije za školjke nalikovale su koferima i bile su izrađene od lakirane šperploče, pa su bile vrlo lagane, za razliku od naših. Rezervoar je bio opremljen malim štednjakom za zagrijavanje hrane, što je također bilo vrlo zgodno. I napisao je da su ipak Britanci sve ovo učinili za rat, ali za razliku od nas, to nije bilo nepristojno, nespretno, samo za vožnju i pucanje, već sa brigom za pogodnost onih koji će voziti i pucati. Nije mi se svidjela "morska cerada" koja je bila uključena u set inventara tenkova. Lagan, tanak i izdržljiv, na ruskom mrazu otvrdnuo je tako da se pretvorio u lim. Nije mi se svidio automat Thompson koji je došao s tenkom. Vrlo "debeli meci" i sa 50 m nisu probili njemačku kacigu, iako su u njoj ostavili pristojnu udubinu! Šasija je izazvala mnoge kritike tankera. Tenk je dobro prošao po pijesku i snijegu, ali na padinama u ledu postao je gotovo nekontroliran. Morali smo zavariti „ostruge“na gusjenice, ali je njihova debljina morala biti strogo definirana, inače bi se prilijepili za oklopljene bedeme. Oklop debljine 78 mm izazvao je poštovanje, ali su politički instruktori rekli tankerima da smo Britancima dali recept za naš oklop iz tenka KV, ali Britanci nisu uspjeli napraviti visokokvalitetni oklop debljine 75 mm, pa su ga imali 78. Druga priča je bila da na češkim tenkovima, za koje je Chibisov već vidio kako su izbačeni, postoje engleski mitraljezi. Kalibar je isti kao kod Nijemaca - 7, 92 mm. Odnosno, britanski imperijalisti profitiraju od rata, prodaju mitraljeze "Bes" Nijemcima! Pa, kako se sve to zaista dogodilo, VO je već rečeno.
Odnosno, značaj Lend-Lease-a je i u činjenici da su se naši sovjetski građani u velikom broju upoznavali sa zapadnom tehnologijom, leteli svojim avionima, radili sa svojim radarima, radijskim tražilicama, radio-stanicama i drugim uređajima, radili na uvoznim savremeni alatni strojevi i industrijska oprema. I vidjeli su da se sve ovo, pokazalo se, može učiniti … bez "dostignuća socijalizma", ili bolje rečeno samih postignuća, još uvijek su prilično daleko od ove tehnike.
Fotografija u novinama "Pravda" br. 327 od 25. novembra 1941. godine, iako sam tenk "Matilda" nije jako vidljiv na njoj. Usput, o tenkovima Matilda, u penzanskim novinama Staljinov transparent 1941. godine pisalo je: „… U konvoju su se impozantnim izgledom istakli tenkovi jedinice kapetana Morozova … To su britanski tenkovi sa snažnim dizel motorima, radeći jasno i tiho … Od prvih dana proučavanja britanskih tenkova naši vojnici bili su uvjereni u njihove visoke kvalitete. Cisterna sa više tona je veoma pokretna. Ima čelični oklop, jednostavne komande i moćnu vatrenu moć za borbu protiv neprijateljskih tenkova i pješadije … Oklopljeni britanski transporteri koji su slijedili kolonu bili su od velikog interesa. Oni su dobro naoružani, njihovo oružje može podjednako uspješno gađati zračne i kopnene ciljeve."
Pa, o ulozi istih tenkova Matilda u bitkama kod Moskve svjedoči činjenica da je fotografija ovog tenka, pa čak i izbliza, opet na naslovnoj stranici novina Pravda. Čak je i uragan stigao do drugog. Svi su tada shvatili šta to znači. To je bila vrsta jezika bez riječi. Veličina fotografije i mjesto na kojem se nalazila govore za njih!
Stručnjaci sprovode istragu
Spomenuvši konvoje sjeverne rute, nema sumnje da će postojati "stručnjak" koji je pročitao istog Pikula i izvijestio je da su 1942. dogovoreni planovi isporuke ispunjeni samo za 55 posto. A u najtežem vremenu priprema za operaciju Kursk (u Washingtonu i Londonu su znali za ovaj posao) isporuke su prekinute na 9 mjeseci i počele su tek u rujnu 1943. I jasno je da tako duga pauza uopće nije tehničko, već političko pitanje! To jest, ovo su "intrige" imperijalista. Tako piše, na primjer, neko O. B. Rakhmanina, i neko bi ga mogao pročitati, i ne samo on, uzgred budi rečeno, ove se informacije također široko šire. Ovdje je najvažnije odmah početi otkazivati. Međutim, ovaj istoričar nije baš tačan. Snabdevanje je zaustavljeno ne na 9 meseci, već na 6 meseci, i to samo duž severne rute. Ali postojali su i drugi putevi. Preko Dalekog istoka i Irana, a sada se opskrba preko njih u to vrijeme znatno povećala.
Pa, priča će se i dalje pratiti o otplati dugova …