27. maja 1977. odobrena je Državna himna SSSR -a, koja je postojala do raspada SSSR -a.
Preobrazhenski marš
Prve pjesme i melodije koje su bile identične državnoj himni pojavile su se u ruskoj državi u 18. stoljeću. Još za vladavine cara Petra Velikog nastao je Preobraženski marš (Marš spasilačkih gardi Preobraženskog puka, Marš Preobraženja, Marš Petra Velikog, Petrovski marš). Marš je stvorio nepoznati kompozitor. Možda je melodija marša preuzeta iz vojničke pjesme "Turci i Šveđani nas poznaju".
"Petrovski marš", osim Preobraženskog puka, bio je i marš drugih jedinica. Kao rezultat toga, to je postalo uobičajeno za cijelu vojsku. Jasnoća i brzina tempa (120 koraka u minuti) učinili su Petrov marš neophodnim za vojne kampanje i parade. Marš Preobraženja izveden je i na dane godišnjica pobjeda u Sjevernom ratu nad Šveđanima, na dane carskog imenjaka, na dan krunidbe Katarine Prve. Kao rezultat toga, Preobraženski marš počeo je obavljati funkcije svjetovne himne na paradama, svečanim izlazima carskih osoba, na veleposlaničkim prijemima itd.
Ako je pod Petrom Velikim "Preobraženski marš", kao i većina drugih, izveden bez riječi, kasnije su se pojavile riječi. Tako je jedan od najpoznatijih tekstova pripadao pjesniku Sergeju Marini (1776-1813). Otišao je vojnim putem od zastavnika Preobraženskog puka do ađutanta cara Aleksandra Prvog. Marin je napravio marš s riječima "Idemo, braćo, u inostranstvo / Pobijedite neprijateljsku domovinu" 1805. godine, kada je učestvovao u drugom ratu sa Francuzima. U spomen na ovu kampanju, bile su dvije teške rane i prva vojna nagrada za Austerlitz - zlatni mač "Za hrabrost". Početkom Domovinskog rata 1812. pjesnik i ratnik ponovo je pojurio u bitku i služio u Bagrationu uoči bitke kod Borodina. Nakon Borodina, Marin je od posljedica rana umro. U martu 1814. ruska vojska je ušla u Pariz pjevajući svoj Marš Preobraženja.
Krajem 19. stoljeća Preobraženjski je marš zapravo postao glavni marš Ruskog Carstva. Svi ruski carevi bili su poglavari Preobraženskog puka, pa se marš uvijek izvodio u raznim svečanim prilikama. Na primjer, prilikom otkrivanja spomenika carevima, razne vojne ceremonije tokom 19. - početka 20. stoljeća. Zvona moskovskog Kremlja zvonila su melodiju marša od 1856. do 1917. godine (u 12 i 6 sati). Nakon Februarske revolucije, umjesto "Bože sačuvaj cara!", Izveden je Preobraženjski marš. Boljševici su usvojili Internacionalu kao svoju himnu; u Beloj dobrovoljačkoj vojsci Preobraženjski marš ostao je ruska himna. U istom obliku ostala je i u ruskoj bijeloj emigraciji.
Grom pobede, odjekni
Tokom vladavine Katarine II 1791. godine, pjesnik Gabriel Derzhavin (riječi) i kompozitor Osip Kozlovsky (muzika) stvorili su himnu s riječima „Grom pobjede, zvuk! / Zabavi se, hrabri Ross! / Ukrasi se zvučnom slavom. / Uništili ste Muhameda! " Razlog za njegovo stvaranje bile su briljantne pobjede ruskog oružja u ratu s Turskom. Konkretno, juriš na Izmail od strane trupa Suvorova. I sam Kozlovsky je bio učesnik rata s Turcima. Kompozicija je bila vrlo popularna u društvu, korištena je na gotovo svakoj službenoj ceremoniji u glavnom gradu i provincijskim gradovima. "Grom pobjede, zazvoni" tokom ovog perioda, zapravo, postao je nezvanična himna Rusije.
Prva državna himna ruske države rođena je za vrijeme vladavine Pavla Prvog. Suveren je lično revidirao i uspostavio sistem vojnih i državnih ceremonija koje su imale muzičku pratnju. Duhovna pjesma "Ako je naš Gospod slavan na Sionu" postala je takvo djelo. Napisao ga je kompozitor Dmitrij Bortnjanski 1794. na stihove Mihaila Kheraskova. Pjesma, zasićena vjerskim simbolima, široko se koristila do 1830 -ih, prije nego što je odobreno djelo "Bože sačuvaj cara!" Od 1856. do 1917. godine, zvona Spaske kule u moskovskom Kremlju odjekivala su melodiju "Kol je veličanstven" zajedno sa "Petrovskim maršom". Nakon revolucije, himnu su aktivno koristili bijela garda i ruska emigracija.
Suveren Aleksandar Prvi uveo je još jednu promjenu. Pod njim 1816. godine, Molitva Rusa postala je prva službena državna himna carstva. Djelo je nastalo na osnovu engleske himne "God Save the King!" (reči i muzika Henry Carey) pesnika Vasilija Žukovskog. Himna „Bože sačuvaj cara! / Dani slavnih dugova”, izvedeno je na sastanku suverena. Komad je bio službena himna do 1833.
Od "Bože sačuvaj cara" do "Internacionale"
Druga zvanična himna Rusije rođena je za vrijeme vladavine cara Nikolaja I. Godine 1833. ruski car posjetio je savezničku Austriju i Prusku, a dočekali su ga zvuci britanskog marša. Car, koji je bio veliki patriota, to je dočekao bez oduševljenja. Na carevo uputstvo, kompozitor Aleksej Lvov napisao je muziku himne na reči Vasilija Žukovskog (reči su već bile drugačije). Himna je prvi put izvedena u Boljšom teatru u decembru 1833: „Bože sačuvaj cara! / Jaki, suvereni, / Vladajte za slavu, za našu slavu! / Vladajte u strahu od neprijatelja, / Pravoslavni car! / Bože sačuvaj cara! Dana 31. decembra 1833. državna himna proglašena je državnom i ostala je do revolucije 1917. godine.
Nakon Februarske revolucije 1917. "Bože sačuvaj cara!" otkazano. Pod Privremenom vladom koristili su i stari Preobraženski marš i moderniji Marseljez („Odrecimo se starog svijeta, / otresimo njegovu prašinu s nogu!“). Ovo djelo se svidjelo februaristima, jer je naglašavalo njihovu odanost Antanti, prvenstveno Francuskoj. Konačnu odluku o himni nove Rusije trebala je donijeti Ustavotvorna skupština.
Kada se u oktobru 1917. dogodila nova revolucija i boljševici preuzeli vlast, u januaru 1918. odobrili su Internacionalu kao državnu himnu RSFSR -a. S formiranjem Sovjetskog Saveza, ostala je himna do 1944. Bila je to međunarodna himna proleterskih radnika, komunista i socijalista:
Ustani, obilježen prokletstvom, Cijeli svijet je gladan i robovi!
Naš um ključa ogorčeno
I spreman za borbu do smrti.
Uništićemo čitav svet nasilja
Na tlo pa onda
Naši smo, izgradit ćemo novi svijet, -
Ko god bio ništa, postat će sve.
Tekst je 1871. napisao francuski pjesnik, član Prve internacionale i pariške komune Eugene Potier. Muzika Pierre Degeiter (1888). 1910., na Kongresu Socijalističke internacionale u Kopenhagenu, tekst je usvojen kao himna međunarodnog socijalističkog pokreta. Internationale je na ruski jezik preveo 1902. pjesnik Arkadij Kots. Djelo je postalo himna stranke revolucionarnog pokreta i socijaldemokrata Rusije. Tri stiha "Internationale" (stihovi 3 i 4 nisu bili uključeni u himnu), u prevodu Kotza, sa manjim izmjenama, činili su državnu himnu RSFSR -a i SSSR -a.
Od Staljina do Putina
Himna SSSR -a prvi put je izvedena 1. januara 1944. „Neraskidiva unija slobodnih republika / Velika Rusija zauvijek ujedinjena. / Živio stvoren voljom naroda / Ujedinjeni, moćni Sovjetski Savez! (Muzika Aleksandar Aleksandrov, tekst Sergej Mihalkov i El-Registan.) Internacionala je ostala himna Komunističke partije. 1956-1977. himna je pevana bez reči, kako se ne bi pominjalo Staljinovo ime („Staljin nas je odgojio - da budemo lojalni narodu“).
Za vrijeme Hruščova planirali su promijeniti himnu, ali je nikada nisu uredili. Tek 27. maja 1977. usvojeno je novo izdanje. Tekst je ponovo stvorio Mikhalkov. Isključuje spominjanje Josifa Staljina, sreće, slave (naroda), pobjeda ("od pobjede do pobjede"), vojske i dodaje riječi o partiji i komunizmu. Zapravo, himna je odražavala pobjedu revizionista, skrivenih trockista, što je na kraju dovelo do katastrofe sovjetske civilizacije. Birokratija i nomenklatura privremeno su slomili narodni (sovjetski) projekt razvoja SSSR-a i odbili da se probiju u "svijetlu budućnost" za sve. To je uzrokovalo degeneraciju sovjetske elite u zatvorenu kastu, koja je s vremenom htjela "svijetlu budućnost" (vlasništvo i moć) samo za sebe i svoje porodice, klanove i ubila SSSR i sovjetski projekat.
U junu 1990. usvojena je Deklaracija o državnom suverenitetu RSFSR -a. U novembru 1990. Vrhovni sovjet RSFSR -a odlučio je stvoriti državni amblem, državnu zastavu i himnu RSFSR -a. "Patriotska pjesma" Mihaila Glinke usvojena je kao himna. Djelo je napisano 1833. Melodija je pronađena u kompozitorovoj arhivi tek 1895. godine, a prvi put je zvučala 1944. godine. Od decembra 1991., kada se SSSR raspao, "Domoljubna pjesma" postala je himna nove Rusije. 1993. status djela potvrđen je dekretom predsjednika Borisa Jeljcina. Himna se pjevala bez riječi, nije bilo općeprihvaćenog teksta. Komisija je primila hiljade tekstova. Najboljim se smatrao tekst V. Radugina "Slava Rusiji!" Međutim, to nikada nije postalo službeno.
Krajem 2000. godine ponovo je promijenjena ruska himna. Savezni ustavni zakon "O državnoj himni Ruske Federacije" od 25. decembra 2000. odobrio je muziku A. V. Aleksandrova (himnu SSSR -a) kao melodiju himne. Dana 30. decembra 2000. predsjednik V. Putin odobrio je tekst Sergeja Mihalkova: "Rusija je naša sveta država, / Rusija je naša voljena zemlja". U noći 1. januara 2001. Aleksandrovljeva melodija ponovo se oglasila u Rusiji, a autor teksta bio je Mihalkov (tvorac teksta sovjetske himne). Tako je Rusija uspostavljena kao pravni nasljednik Sovjetskog Saveza.
Dodatak 1. Marša Preobraženja (tekst: S. Marin)
Idemo, braćo, u inostranstvo
Pobijedite neprijatelje Otadžbine.
Sjetimo se kraljice majke, Sjetimo se koliko su joj godine!
Slavno doba Katarine
Svaki korak će nas podsjetiti
Ta polja, šume, doline, Gdje je neprijatelj pobjegao od Rusa.
Evo Suvorova gdje se borio!
Tu je Rumyantsev razbijen!
Svaki ratnik je bio drugačiji
Našao sam put do slave.
Svaki ratnik je herojski duh
Među tim mestima se pokazao
I kako su slavne naše trupe -
Cijeli svijet je znao za to.
Između slavnih mesta
Požurimo zajedno u bitku!
Sa konjskim repovima
Francuz će otrčati kući.
Pratimo francuski put
A do Pariza ćemo znati.
Postavimo mu alarm
Kao glavni grad ćemo uzeti.
Tamo ćemo biti bogati
Razbijte heroja u prah.
A onda se zabavimo
Za narod i za kralja.
Dodatak 2. Himna SSSR -a 1944
Neraskidiva unija slobodnih republika
Velika Rusija zauvijek ujedinjena.
Živio stvoren voljom naroda
Ujedinjeni, moćni Sovjetski Savez!
Zdravo, naša slobodna Otadžbino, Prijateljstvo naroda pouzdano je uporište!
Sovjetska zastava, nacionalna zastava
Neka vodi od pobjede do pobjede!
Kroz oluje nas je obasjalo sunce slobode, I veliki Lenjin osvetlio nam je put;
Odgajao nas je Staljin - da budemo lojalni narodu, On nas je inspirisao na rad i dela!
Zdravo, naša slobodna Otadžbino, Sreća ljudi pouzdano je uporište!
Sovjetska zastava, nacionalna zastava
Neka vodi od pobjede do pobjede!
Podigli smo vojsku u bitkama.
Zbrisat ćemo zlobne osvajače s ceste!
U bitkama odlučujemo o sudbini generacija, Mi ćemo našu Otadžbinu voditi do slave!
Zdravo, naša slobodna Otadžbino, Slava naroda pouzdano je uporište!
Sovjetska zastava, nacionalna zastava
Neka vodi od pobjede do pobjede!
