Za početak, u Velikoj Britaniji se podaci sa Wikipedije prihvaćaju na sudu, odnosno tamo se mogu pozivati na izvor. U Rusiji je naš stav prema tome suzdržaniji - "vjerujte, ali provjerite". Razumljivo je zašto je tomu tako: izvori informacija na Wikipediji su različiti i nekima se može vjerovati, dok drugima ne. U posljednje vrijeme posjetitelji web stranice TOPWAR sve su više počeli obraćati pažnju na izvornu bazu određenih materijala, te s pravom ukazuju na svoje autore da bi bilo lijepo … vlastita se "otkrića" odnose i na povijesne dokumente koje su oni uveli u znanstveni promet. I s pravom, jer "rezanci na ušima" nikoga ne ukrašavaju. Niti onaj ko ga vješa, niti onaj sa kojim visi! U međuvremenu, ima mnogo ljudi koji, blago rečeno, koriste lakovjernost apsolutne većine ljudi da crna slova na bijelom papiru iskoriste u svojim, i vrlo neprikladnim interesima.
Oklopna krstarica Rurik II i bojni brodovi Slava i Tsarevich na prevozu u Kronštatu.
Tako sam se, nedavno okrenuvši prema "Wikipediji", iznenadio kad sam vidio priču o takozvanom "incidentu Fiuma", već tamo i već tamo, izmišljenu od početka do kraja. Na stranicama TOPWAR-a već se pojavio moj materijal koji otkriva ovu patku pseudopatriota. Bilo je i veza do arhivske građe. Ali … kao što se često događa: veze su na jednom mjestu, a oni koji pišu na "Wikipedia" - na drugom. Stoga, kako se čitatelj web stranice ne bi zaglavio u lažima i dalje, smatram da je potrebno ovdje dati riječ autorima ove priče, s referencama na njihova imena - zemlja bi trebala poznavati svoje "heroje" i … originalni tekst dokumenata iz izvještaja admirala Mankovskog, koji je komandovao ruskim brodovima u Fiumeu, i kopije stranica dnevnika bojnog broda "Tsesavrevich" - njegovog vodećeg broda. Svi originali ovih dokumenata nalaze se u arhivi mornarice Sankt Peterburga, a pristup njima je besplatan. Pa, ipak morate početi s Wikipedijom - na kraju krajeva, ovo je, da tako kažem, "izvor"! Čitamo …
Incident u Fiumeu sukob je između formacija Austro-Ugarske (eskadrila) i Ruske (dio odreda) carske flote.
Godine 1910. dio odreda brodova Baltičke flote koji se sastoji od bojnog broda "Tsesarevich", krstarica "Rurik" i "Bogatyr" pod komandom kontraadmirala NS Mankovsky, prilikom ulaska u luku Fiume na Jadranskom moru (sada - Rijeka), nije dobio odgovor na proizvedeni vatromet, ni s obale, ni od austrougarske eskadrile viceadmirala Montecuccolija koja se uskoro približila. Obavezan ritual kada su ratni brodovi ušli u stranu luku ili kada su se srele dvije eskadrile koje pripadaju flotama različitih zemalja bila je razmjena takozvanog pozdrava nacija, koji se sastojao od 21 salve; za njegovu implementaciju brodovi su imali posebne topove za vatromet. NS. Mankovsky je otišao austrougarskom admiralu da objasni kršenje mornaričkog bontona, ali ga on nije prihvatio (kasnije je ruskom admiralu poslano izvinjenje u kojem se objašnjava šta se dogodilo previdom). Admiral Mankovsky najavio je da neće pustiti eskadrilu admirala Montecuccolija bez primljenog propisanog pozdrava. Svjesni značajne nadmoći austrougarske eskadrile, tri ruska broda spremala su se za borbu protiv dvadesetak austrijskih brodova podržanih moćnom tvrđavom.
Ujutro, 2. septembra 1910. godine, u osam sati, kada su zastave podignute na ruskim brodovima, pozdrav je ispaljen. Ekipe "Tsarevich", "Bogatyr" i "Rurik" bile su poredane sprijeda, orkestri su svirali austrijsku himnu; kao odgovor, ruska himna "Bože sačuvaj cara!" - Incident sa Fiumeom je završio.
Khramchikhin A. "Ponosni Andreevski Zastava" // Russian Life. - 2008. - br. 21.
Polyakov S. P. "Admiral" // Ruska kuća. - 22. februara 2009.
Sada se okrenimo dokumentu koji sadrži ne samo informacije, već i duh tog doba: izvještaj načelnika Baltičkog odreda, admirala Mankovskog, od 3. septembra 1910, broj 1926, pomorskom ministru - RGA mornarice. Fond 417, inventar 1, fascikla 4002, stranice 194 - 200. Original je štampan na pisaćoj mašini sa svim čarima tadašnjeg ruskog jezika - yaty, fita itd. Pa sam morao da ga „prevedem“u običan pisani tekst prema normama modernog ruskog jezika, ali su promjene svedene na minimum. Pa čitamo …
"Izvještaj kontraadmirala Mankovskog", str. 1.
Prijavi
Obavještavam vašu ekselenciju o okolnostima putovanja odreda koji mi je povjeren u avgustu ove godine:
1. avgusta jedan odred koji su činili bojni brodovi "Tsesarevich", "Slava", oklopna krstarica "Rurik" i krstarica "Bogatyr" bio je na putu od Portsmoutha prema Alžiru. Zbog kvara kotlova na Slavi, udar je iznosio 8 čvorova. U 19 sati, kada je odred bio 35 milja od Gibraltara, "Slava" je zaustavila automobile. Zapovjednik i vodeći mehaničar, na moj zahtjev, stigli su u "Tsarevich" sa izvještajem, tokom kojeg je postalo jasno da "Slava" nikako ne može sama. Stoga sam naredio "Careviću" da je odvede u vuču, što je učinjeno do 1 sat ujutro uz potpunu smirenost i mali talas. Tegljač je uručen na sljedeći način: "Slava" je urezala 3 luka užeta, do kraja kojih je uzela 2 čelične perle od 6 inča, koje su na "Tsesarevichu" bile omotane na stupovima u baterijskom dijelu. Kurs tokom vuče bio je 7 čvorova pri 45 o / min, što bi Tsesarevichu dalo 9 čvorova bez tegljača.
Sljedećeg dana, u 6:00 sati, odred je ušao u Gibraltarski zaljev, odakle je engleska eskadrila, sastavljena od bojnih brodova Exmouth, Swiftsure, Triumpf i Russel, te krstarica Lancacter i Bachante, krenula. Ispalila je pozdrav od 17 metaka i dobila odgovor od Exmouth-a, koji je nosio zastavu potpunog admirala.
U 7 sati ujutro, odred se usidrio na rafalu Gibraltar ispred pristaništa. U 8 sati izmijenio je pozdrav od 21 hica s tvrđavom. Sada, nakon sidrenja, na brod su stigli ruski konzul gospodin Porral i engleski oficir sa čestitkama. U 10 sati, zajedno sa zapovjednicima i kapetanom zastave, u pratnji konzula, posjetio sam komandanta trupa i zapovjednika luke. Po mom dolasku i odlasku s obale, tvrđava me pozdravila, a počasna straža sa transparentom i muzikom postrojena je ispred kuće komandanta trupa. Komandant luke i komandant trupa ponovo su me posetili u prvom delu dana.
U 2 sata popodne lučki tegljači doveli su Slavu u luku, gdje su ih na sjevernom dijelu postavili na bačve s pramca i krme. Ujutro je na Slavi radila komisija inženjera i mehaničara Odreda, koju sam imenovao pod predsjedanjem zapovjednika bogatirskog kapetana 1. reda PETROV -a, kako bi istražili oštećenja kotlova i mehanizama Slave. Pripremni rad komisije završen je tek u večernjim satima prije polaska Odreda.
Posjetivši "Slavu" i poželjevši da se njeno osoblje što prije pridruži Odredu, u 7 sati navečer izvagao sam sidro sa "Tsarevich", "Rurik" i "Bogatyr" i otišao u Alžir sa 12 ključni kurs u formiranju budnosti.
4. avgusta u 8 sati ujutro odred se približio Alžiru i, nakon što je sa tvrđavom razmijenio pozdrav od 21 hica, ušao u luku pod vodstvom protjeranih pilota. Zbog prethodnog obavještenja konzula iz Alžira, pripremljena su mjesta za brodove Odreda, a pribor je odmah stavljen u luku na sljedeći način: "Tsesarevich" - na uzdi usred luke, "Rurik" privezan krmom do grada, a "Bogatyr" do pristaništa nasuprot gradu. U 10 sati, u pratnji vicekonzula Delacroixa, zajedno sa zapovjednicima i kapetanom zastave, otišao sam u posjete zapovjedniku luke kontra admiralu Malletu, zapovjedniku snaga general Baillond i lokalnim civilnim vlastima. Posete su obavljene istog dana.
Za vrijeme boravka u Alžiru svi su brodovi obnovili zalihe uglja i vode.
Dana 8. avgusta, dva njemačka bojna broda "Kurfurst Freidrih Welhelm" i "Weissnburg" ušla su u luku, prvi pod zastavom njemačkog kontra -admirala von Kocha. Ovi bojni brodovi, kupljeni od Njemačke i Turske, otišli su u Dardanele da se predaju turskoj vladi, a imali su određeni broj oficira i posade - Turke. Osim ovih brodova, dva razarača, izgrađena u Elbingu u tvornici Shihau za Tursku, koja su plovila pod njemačkom komercijalnom zastavom, otišla su u Alžir po ugalj.
10. avgusta, u 8 sati ujutro, odred je napustio luku Alžir i počeo uništavati odstupanje, nakon čega se u 1 sat 10 minuta dana postrojio u kolonu za buđenje i dao 12 čvorova na kursu. U 2 sata i 55 minuta izvedena je vježba za muškarca. Prvi čamac spušten je s "Tsesarevicha" za 3 minute, a nakon 5 minuta istovremeno su spušteni i čamci "Rurik" i "Bogatyr". Brodovi su traženi kod "Tsesarevicha", gdje im je predata pošta koja je stigla ujutro. U 3 sata i 30 minuta, ekipa je napravila prethodni potez.
2. avgusta u 17 sati prošli smo Bizertu. Za eksperiment sam napravio radio telegram zapovjedniku luke, na koji sam dobio odgovor. U 9 sati navečer krenuo je prema zapadnom kraju otoka Sicilije.
12. avgusta u 2 sata ujutro prošli su traverze Palerma, a u 6 sati uveče ušli u Mesinski tjesnac. Koliko su uspjeli primijetiti zbog mraka koji je ubrzo došao, kuće, kako u Messini tako i u Reggiou, nisu obnovljene, a vidljive su i mnoge ruševine, ali su se oko starih gradova pojavile nove, koje se sastoje od jednokatnica zgrade istog tipa.
13. avgusta, oko podneva, ušli smo u Jadransko more, a 15. avgusta, u 2 sata i 15 minuta noći, usidrio sam se na rafalu Fiume. U 7 sati ujutro stigli su konzuli Saloratti i kapetan luke koji su predložili da se 2 odreda stave na cijevi, a treći da se usidre u skladu s ostalima, što je učinjeno tog sata iza 8 sati u jutro; "Rurik" je morao stajati na dubini od 35 sazhena. Istog dana razmijenio sam posjete sa guvernerima kopna i mora, gradonačelnikom i vrhovnim komandantom. Primljene uzvratne posjete u isto vrijeme.
16. do 17. avgusta plovila su ofarbana. Dana 16. u odred je stigla deputacija 15. pješadije nazvane po knezu crnogorskog puka u sastavu: njen komandant pukovnik VEIL, kapetan LEBEDEV i Feldwebel GRISHAK. Stavio sam je na krstaricu Rurik. Istog dana, oficiri i ja smo posjetili Whiteheadovu tvornicu i pregledali je uz ljubaznu pomoć njenih direktora i u pratnji našeg rudarskog inspektora, kapetana PSHENETSKAGA.
Krstarica "Bogatyr" 1910
Krstarica "Bogatyr" 17. avgusta primila je 200 tona kardifskog uglja, jer je postojala bojazan da zalihe koje ima neće biti dovoljne do drugog povratka u Fiyme.
18., u 7 sati ujutro, prema primljenim uputama, zastava je poslana u luku na mjesto koje su naznačile obalne vlasti - kapetan u civilu i čamcima kako bi dočekao voz sa SVOJOM IMPERIJALNOM VISINOM Veliki vojvoda NIKOLAI NIKOLAEVICH sa porodicom i pratnjom, koji je hitno stigao vozom iz Rusije, potpuno inkognito krenuo u Crnu Goru do Odreda.
U 7 sati. 20 minuta voz se približio nasipu. Njihova IMPERIJALNA VELIČINA Veliki vojvoda NIKOLAI NIKOLAEVICH, velika vojvotkinja ANASTASIA NIKOLAEVNA, NJIHOVE VELESNOSTI princ SERGEY GEORGIEVICH i princeza ELENA GEORGIEVNA, te pratnja odmah su se ukrcali na brod. U pratnju NJIHOVIH CARSKIH ISTAKNICA stigli su: general PARENSOV, pukovnici ROSTOVTSEV i grof NIROD, štab - kapetan baron WOLF, vojni lekar MALAMA i 6 slugu i žena. Ta su lica bila stacionirana na svim brodovima odreda.
U 9.35 sati zastava Velikog vojvode podignuta je na bojnom brodu Tsesarevich, a njihova zastava prenesena je na Rurik. U 10 sati, nakon što je prenio sav prtljag, izvagao je sidro i brzinom od 12 čvorova otišao na odredište u luku Antivari. U 12 sati ova brzina je povećana na 14 čvorova. U 2 sata ujutro 19. avgusta u blizini ostrva Kazza pridružila mi se krstarica "Admiral Makarov", kojoj je dodijeljen sastanak na ovom ostrvu.
19. avgusta u 8 sati ujutro, po nalogu NJEGOVIH CARSKIH ISTAKNOSTI, zamenio je zastavicu pletenice zastavom Velikog vojvode, kome su svi brodovi uputili propisan pozdrav. U drugom satu. 25 minuta, dok je bio u vidokrugu obale Crne Gore, dok je postavljao desnu ljestvicu na "Tsesarevichu", mornar je pao s palube, uprkos činjenici da je sa krajem bio u moru. Postupajući u skladu s propisima, Topnički odred je zaustavio mašine, čamci za spasavanje su spušteni, a nakon 8 minuta kitolovca iz Bogatyra pokupio je pali čamac i odnio ga do Carevića. U drugom satu. 55 minuta Odred je podigao čamce i krenuo dalje. U 12 sati. 55 minuta dana ušlo je u zaljev Antivari, gdje su se nalazile: crnogorska kraljevska jahta i grčki brodovi: bojni brodovi, "Kydra" i "Psara" i razarači "Uelos" i "Nike". Nakon razmjene pozdrava s tvrđavom i grčkim vojnim brodovima, svi su se odjednom usidrili.
U 1 sat i 30 minuta stigao je Korolevič DANILO na "Carević", kojemu je NJEGOVA IMPERIJALNA VELIČINA Veliki knez NIKOLAI NIKOLAEVICH na kvartovskim palicama uručio orden Svetog Andrije Prvozvanog, koji je uručio DRŽAVNI CAR. U 1 sat i 50 minuta, sva carska lica sa svojom pratnjom otputovala su parnim čamcem na obalu do Kraljevskog dvora DANILO, odakle su kasnije automobilom otišli na Cetinje. U 1 sat i 55 minuta, uz pozdrav na 21 hitac sa svih brodova odreda, spustio je zastavu velikog vojvode i prenio zastavu sa "Rurika" na "Carević".
U 4 sata popodne predao je privremenu komandu Odreda kapetanu I ranga LYUBIMOV I, a sa ostalim komandantima i Štabom ostavljen je automobilima na Cetinju. G. G. oficiri, po 8 ljudi sa svakog broda, i mornarički veznici od 6 ljudi, poslani na proslave sa sva 4 broda Odreda i konsolidirano društvo sa zborom muzike, sastavljeno od ljudi sa brodova Tsesarevich, Rurik i Bogatyr odreda.
Oklopna krstarica "Rurik" u Toulonu 1910
Na Cetinju sam ja, komandanti i dio mog štaba bili smješteni u odvojene prostorije u zgradi Ministarstva rata i u hotelu Grand. Ostatak G. G. oficiri su dobili sobe za 2-4 osobe u novoj zgradi Ministarstva "Vladin Dom". Tim se nalazi na istom mjestu, 8-12 ljudi u prostoriji. Za sve vrijeme našeg boravka na Cetinju večerali smo ovako: ja, komandanti i moj štab - za Hoffmarshalovim stolom u Kraljevskom dvoru. Ostatak G. G. službenici u hotelu Grandt, i tim u jednom talijanskom restoranu koji je zakupio za ovo vrijeme Vlada.
Dana 20. avgusta ja, komandanti i moj štab imali smo sreću predstaviti se NJEGOVOM VELIČANSTVU, kralju Nikoli I od Crne Gore, koji nam je uručio orden. Zatim je obavio potrebne posjete.
U velikoj dvorani Vladine Doma 21. avgusta održan je mimohod, tokom kojeg je veliki vojvoda NIKOLAI NIKOLAEVICH, u prisustvu cijele kraljevske porodice, svite i Diplomatskog kora, predao NJEGOVOM VELIČANSTVU Kralju CRNE GORE osoblje DRŽAVNOG CARA feldmaršala. Na paradi je učestvovalo naše društvo i društvo Crnogoraca, te horovi muzičara iz obje kompanije. Nakon parade, svečano polaganje nove katedrale održano je na otvorenom u prisustvu najviših osoba i mase naroda. Nakon osnivanja katedrale, svi G. oficiri su pozvani u Palatu, gdje im je NJEGOVO VELIČANSTVO lično uručilo medalje u spomen na 50. godišnjicu svog princa.
Dana 22. avgusta svi G. oficiri su pozvani u palatu za kraljevski trpezarijski sto. U večernjim satima u velikoj sali "Vladina Doma" održan je bal kojem su prisustvovali kralj i kraljica Crne Gore i sve najviše osobe. Istog dana, ja i oficiri su od Njegovog VELIČANSTVA, Kralja, lično zamoljeni da upotrebimo automobil, zapregu i jahaće konje za putovanje po komšiluku.
Dana 23. u 8 sati ujutro u Sabornoj crkvi kod moštiju svetog Petra, vojnog saradnika admirala SENYAVINA, na inicijativu oficira odreda i uz saglasnost velikog kneza NIKOLAJA NIKOLAEVICHA, lokalno sveštenstvo je služilo lokalno sveštenstvo, u koncelebraciji 4 sveštenika koja su stigla sa odredom, molitvu zahvalnice za zdravlje ruskih i crnogorskih kraljevskih kuća i kratki parastos admiralu SENJAVINU i svim Crnogorcima i Rusima koji su poginuli u borbi koji su se borili za nezavisnost Crne Gore prije 100 godina. Božanskoj službi prisustvovalo je NJEGOVO VELIČANSTVO sa velikim knezom Korolevičem NIKOLAI NIKOLAEVICH -om. U 9 sati na vojnom polju izvan grada ispred kasarne, u prisustvu kralja i svih najviših ličnosti, održan je mimohod crnogorskih trupa, koji je primio knez NIKOLAI NIKOLAEVICH. Nakon parade, komandanti i oficiri, pratnja velikog kneza i naš tim pozvani su u kasarnu, gdje je poslužena zakuska i šampanjac. Proglašene su zdravice koje svjedoče o prijateljskim osjećajima naroda Rusije i Crne Gore. Aplauz je bio oduševljen sa obje strane i završio se tako što su naši oficiri, uz klike "ura", odnijeli kraljevskog sina PETRA u Palatu. U Palati je oficire dočekalo NJEGOVO VELIČANSTVO, koji je ljubazno izrazio zadovoljstvo i ponudio im šampanjac.
U 12 sati održan je svečani doručak u čast ruskih oficira u hotelu Grandt u ime ministra rata i garnizona. U 2 sata popodne oficiri i veznici u pratnji ministra vojnog, oficiri garnizona i gomile ljudi uz povike "uživo" i "ura" odvezli su se automobilima do Antivarija. Kasnije je u palati princa DANILA održana Qarden zabava na koju smo pozvani ja, komandanti, štab i oficiri. Uveče smo večerali za Hoffmarshalovim stolom u Kraljevskoj palati DANILO.
Dana 24. avgusta, u 7 sati ujutro, naša besplatna kompanija krenula je natrag u Antivari istim putem kojim je i stigla. Kad je društvo prošlo pored Palate, NJEGOVO VELIČANSTVO Kralj je stao na prozor i udostojio se oprostiti od tima. U 10 sati ujutro ja, komandanti i moj štab poklonili smo se NJEGOVOM VELIČANSTVU, a u 2 sata. 35 minuta dana preostalo je automobilom za Antivari, gdje smo stigli za 3 ½ / sat do zalaska sunca.
(nastavlja se)
