Ljutnja, o božice, pjevaj o Ahileju, Pelejevom sinu!
Njegov nezadrživi bijes nanio je Ahejcima mnoge nedaće:
Hiljade duša uništio je moćne i slavne heroje, Pošaljite ih u sumorni Had! I ostavio je tela oko sebe
Ptice i psi! To je bila volja besmrtnog Zeusa
Od dana kada se nesloga pretvorila u nasilno neprijateljstvo
Između kralja Atrida i ratnog heroja Ahila.
(Homer. Ilijada. Prva pjesma. Čir, ljutnja. Prijevod A. Salnikov)
Ne tako davno nije jedan, već nekoliko posjetitelja stranice VO-a progovorilo u smislu da je japanska kultura, naravno, dobra, ali se zbunjuju u teško izgovorljivim imenima i previše je egzotična. Kao odgovor na ponudu da napišu šta žele, dobili su odgovore da je poželjno nešto iz grčko-rimske istorije i drevne civilizacije, i doba njenog propadanja. Ali kako pisati o zalasku sunca, a da se ne opiše njegov procvat? Bez pozivanja na njenu historiografiju? Ne, ja, na primjer, to ne mogu učiniti. Stoga, učinimo to, bit će pripremljen ciklus materijala o kulturi stare Grčke i Rima, pa na početku ove teme jednostavno tražimo priču o tako važnim povijesnim izvorima kao što su Homerove pjesme "Ilijada" i "Odiseja".
Detalji o kacigi napravljenoj od kljova vepra opisani u Ilijadi datiraju iz 14. stoljeća. Pne. iz Aigiosa Vasilliosa, u blizini sela Hirokambi u Lakoniji.
Pa, počet ćemo tako što ćemo još jednom naglasiti da osoba ne zna ništa o svijetu oko sebe osim onoga što vide njegove oči i uši. To jest, grubo rečeno, nije postojala ni antička Grčka ni Rim, usput, oni ne postoje danas - na kraju krajeva, ja nisam bio tamo. Nije bilo RI, VOSR i Drugog svjetskog rata - ko je u njima učestvovao od vaših i mojih vršnjaka? Istina, veterani Velikog Domovinskog rata su još živi i mogu nam reći od usta do usta kako je bilo. Da … Ali to je sve! Stoga se moramo stalno sjećati da sve, apsolutno sve što znamo, znamo zahvaljujući pisanim izvorima informacija - rukopisnim i štampanim, pa sada i LCD ekranu računarskog monitora spojenog na Internet. Knjige, novine, časopisi koji sadrže subjektivne, da tako kažem "novinarske informacije" - to su prije svega izvori naših informacija. Istovremeno, važno je naglasiti da opet primate subjektivne informacije, poput, "ali ja to tako vidim". Ove informacije društvu dostavljaju novinari. Ali postoje i novinari koji pišu "kako ja razumijem", ali da li on razumije barem nešto - morate saznati. A to nije lako učiniti. Zar ne znate nijedan jezik? Dakle, morate im vjerovati na riječ, jer izgleda da ih poznajete. Ali … on bi trebao i zna - stvari su drugačije. A tu je i - "bio sam i nisam bio", "vidio sam - nisam vidio", "razumio sam - nisam razumio", i takođe … "pišem po narudžbi" i vidim šta "moram biti viđen. " Stoga je vrlo teško doći do stvarnih informacija o nekim događajima, posebno dugotrajnim.
"Veprova kaciga" iz groba broj 515 u Mikeni. (Nacionalni arheološki muzej u Atini)
Međutim, ono što nam pomaže u njihovom proučavanju je činjenica da se historijski artefakti koji su do nas došli također postavljaju na pisane izvore kojima raspolažemo. U istoj Homerovoj pjesmi Ilijada junaci se bore kopljima oštrim od bakra, odnosno kopljima s bakrenim vrhovima. I arheolozi to otkrivaju! Dakle, ovo nije izum. U pjesmi su Ahejci, ratnici koji su plovili da se bore u utvrđenoj Troji, opisani, na primjer, kao "lijepe noge", odnosno obuvene u lijepe tajice i … arheolozi zapravo pronalaze lijep "ortopedski" bakar tajice, napravljene tačno na nozi. Tako se dogodilo!
A evo i kompletnog ahejskog oklopa i kacige (oko 1400. godine prije Krista). (Muzej Nafplion). Trčanje u takvom oklopu bilo bi očito teško, ali borba s kočijama je sasvim ispravna.
Stoga je prisustvo pisanja veliko kulturno postignuće. I mi imamo veliku sreću što su to Grci već imali, što su zabilježili stvaranje Homera, zahvaljujući čemu imamo prilično dobru predodžbu o istoriji i kulturi ove drevne zemlje i prve, zapravo, evropske civilizacije.
I njihova moderna rekonstrukcija izuzetna je po kvaliteti.
Pa, sada možete govoriti o stvarnoj pjesmi "Ilijada" i zašto je ona izuzetna. Izuzetna je, pored umjetničkih zasluga, prvenstveno zbog toga što je, poput pjesme "Eugene Onegin", s pravom smatrana enciklopedijom ruskog života s početka 19. stoljeća, enciklopedija drevnog društva koje je postojalo tokom katastrofa bronzanog doba, koja datira s početka 12. stoljeća prije nove ere NS. Istina, sam Homer je udaljen oko 400 godina od događaja koje opisuje. Period nije bio kratak, ali život je tada tekao polako, u njemu je bilo malo promjena. Stoga se, iako se rasprava o tome koliko je Homer istinito prikazao mikensko doba, koje živi u potpuno različitim vremenima, može smatrati dokazanom da su bliske stvarnosti. Na primjer, u popisu brodova koji je dat u pjesmi postoje jasni dokazi da Ilijada opisuje doba željeznog doba, u kojem je Homer već živio, i ono koje je postojalo u Grčkoj čak i prije invazije dorskih plemena.
Mikenski ratnici XII veka. Pne NS. c. Umjetnik J. Rava
Što se tiče imena "Ilijada", ono doslovno znači "Trojanska pjesma", budući da je Troja imala i drugo ime - "Ilion", a često se koristi u pjesmi. Povjesničari i pisci dugo su se raspravljali o tome opisuje li ova pjesma događaje koji su se zbili u stvarnosti ili je Trojanski rat samo književna, iako sjajno smišljena fikcija. Međutim, iskopavanja Heinricha Schliemanna u Troji pokazala su da je kultura, koja je gotovo u potpunosti odgovarala opisu u Ilijadi i vezana za kraj II milenijuma prije nove ere. e., zaista je bilo tamo.
"Odisej". Rekonstrukciju oklopa izveo je američki stručnjak Matt Potras.
Potvrdite postojanje moćne ahajske države u XIII veku pre nove ere. NS. i nedavno dešifrirani hetitski tekstovi, pa čak sadrže i brojna imena prethodno poznata samo iz ove grčke pjesme.
Stvar je, međutim, daleko od toga da se ograniči samo na Homerove pjesme. Poznat je čitav ciklus legendi o Trojanskom ratu, takozvani "trojanski ciklus" ili "epski ciklus". Nešto nam je došlo u zasebnim fragmentima, poput, na primjer, "Kiprana", nešto samo u sinopsisima i prepričavanjima kasnijih autora. Ali Homerove "Ilijade" i "Odiseje" vrijedne su prije svega jer su preživjele do našeg vremena gotovo u potpunosti i bez vanzemaljskih umetaka.
Dipylon Crater, oko 750 - 735 Pne. Vjeruje se da je Homer živio otprilike u to vrijeme. (Metropoliten muzej umjetnosti, New York)
Kaciga i oklop ovog vremena. (Arheološki muzej u Argosu)
Danas je općeprihvaćeno da se Ilijada pojavila u 9.-8. Stoljeću. Pne NS. u grčko-jonskim gradovima koji se nalaze u Maloj Aziji, a napisano je na osnovu tradicija kretsko-mikenskog doba koje su do tada preživjele. Sadrži oko 15.700 stihova (tj. Napisanih heksametrima) i podijeljen je u 24 pjesme. Radnja same pjesme prilično je kratka. Međutim, sadrži mnogo iznimno živopisnih slika i opisa koji nam omogućuju da barem približno zamislimo svakodnevni život i, što je najvažnije, duh tog doba koje je daleko od našeg „današnjeg“.
Teško da je vrijedno opisivati peripetije događaja koji su doveli do pravednog bijesa Ahila, Pelejevog sina i intervencije olimpijskih bogova u zemaljskim poslovima. Važno je da u drugoj pjesmi Ilijade Homer opisuje snage suprotstavljenih strana i izvještava da je pod vodstvom Agamemnona pod zidine Troje stiglo 1186 brodova, dok sama ahajska vojska ima više od 130 hiljada vojnika. Je li ova brojka stvarna? Najvjerojatnije ne. No važno je napomenuti da su odredi u pomoć Agamemnonu poslati iz različitih regija Helade.
Kacige. (Arheološki muzej u Olimpiji)
Zajedno s Trojancima, pod vodstvom "sjajnog šljema" Hektora, bore se Dardani (pod Enejom), kao i Karijci, Likijci, Meoni, Mize, Paflagoni (pod Pilemenom), Pelazgi, Tračani i Frigijci protiv Ahejskih Grka.
Evo, na primjer, u Ilijadi je opis kako je legendarni Ahilej opremljen za dvoboj s Hektorom:
Prije svega, stavio je tajice na svoje brze noge
Čudesnog izgleda, čvrsto ih je zatvorio srebrnom kopčom;
Nakon toga je stavio najvještiji oklop na svoja moćna prsa;
Bacio je mač na rame sa drškom od srebrnih eksera, Sa bakrenom oštricom; i štit je konačno poprimio ogroman i čvrst.
Svjetlost sa štita, čak i sa Mjeseca noću, širila se.
Kao da u moru pomorcima noću svijetli u tami, Svetlost iz vatre koja gori daleko na kamenitom vrhu
U napuštenoj kući, a protiv njihove volje, talasi i oluja
Daleko od voljenih osoba koje nose daleko uz kipući pont, -
Tako je Ahilov štit zasjao, veličanstven, čudesan očima, nad eterom
Svuda je sipao svetlost. Nakon što je Pelid uzeo kacigu, multiblade, Pametno ga obuci, - zasijala je konjska dlaka i snažna zvijezda
Iznad njegove glave i iznad njega ljulja se zlatna griva, Da je tako vješto Hefest ojačao duž grebena, debeo.
(Homer. Ilijada. Canto devetnaesti. Odricanje od bijesa. Prijevod A. Salnikov)
Bilo koji književni izvor može se s velikom pažnjom koristiti kao objekt povijesnog znanja, a Ilijada nije izuzetak. Koje su, na primjer, poruke "tragaoca za sobom koji je vidio puk Božji u zraku", vizija Borisa i Gleba koji su pomogli ruskim vojnicima da pobijede "gadne" i slične izjave o čudesnom, koje, ipak je ušao u nacionalni istorijski i književni fond. I kod Homera nalazimo isto: njegovi se bogovi ponašaju isto kao i ljudi, samo čak … mnogo gore! Sokrat je skrenuo pažnju na to, ustvrdivši da su grčki bogovi zbir poroka, iz kojih nijedan građanin ne može slijediti primjer. Ali nas, u ovom slučaju, uopće ne zanima „božanski moral“. Zanimaju nas "sjajni bakreni šljemovi", opis Ahilovog štita "(iako je iskovao Hefest, ali u svom opisu sadrži mnoge zanimljive detalje o tadašnjem životu), bakreni oklop, slomljeni mačevi (lom od udarca) do kacige!). Junaci pjesme ne ustručavaju se boriti se kamenjem, pa čak i kad im oduzmu bakreno oružje. A njihova borbena formacija je … falanga, što je tipično za doba Homera. No freske nam govore da je u kritsko-mikensko doba postojala falanga, inače zašto bi vojnicima prikazanim na kritskim freskama bili potrebni veliki pravokutni štitovi i duga koplja. S takvim oružjem potpuno je nezgodno boriti se sam.
Freska koja prikazuje ratnika koji nosi kacigu iz Pylosa.
Umjetnik Antimen: "Ajax nosi tijelo mrtvog Ahila." Slikanje na vazi. Vidimo Dipilonski štit, odnosno štit sa bočnim utorima, što još jednom sugerira da su bili uobičajeni u doba Homera. (Muzej umjetnosti Walters)
Dakle, zrno po zrno, tekst Ilijade daje nam priliku, ako ne zamisliti izgled vojnika, učesnika Trojanskog rata, na primjer, iz teksta nije jasno kako su kacige Menelaja i Ahila bile dogovoreno, pa u svakom slučaju da im se pošalje tekstualni opis (bez posebnih detalja), a zatim … onda očekujte potvrdu od arheologa, koji svojim nalazima popunjavaju ove praznine u opisima.
Menelajev šlem, koji je rekonstruisao Katsikis Dimitrios iz Udruženja istoričara Grčke Korivantes, sastoji se od tri bronzane ploče, međusobno zakivane. Četiri roga - od obojenog drveta. Daju mu karakterističan zastrašujući izgled, ali poput "rogova" na viteškim šljemovima u srednjem vijeku, najvjerojatnije nisu bili čvrsto fiksirani.
Ali oni predstavljaju samog Menelaja kao takvog …
No, navikli smo junake Trojanskog rata vidjeti sve onako kako su kasnije prikazani. Tako je, na primjer, uspio grčki lončar i slikar Exekios, koji je radio u stilu crnofiguralne keramike, a prikazivao je Ahileja i Ajaksa kako igraju kockice. Ova epizoda se ne pojavljuje u Ilijadi. Ali zašto se ne bi igrali u slobodno vrijeme? Odnosno, Exeky je jednostavno izmislio ovu radnju za svoju sliku. I opet … zašto to ne bi izmislio? Inače, Ahilej i Ajaks, odjeveni u oklope, igraju kockice s uzbuđenjem koje imaju ljudi naviknuti na rat.
Budući da nam je povijest klasične Grčke bliža i da imamo mnogo slika njenih ratnika na istim crnofiguralnim i crvenofiguralnim posudama, često zamišljamo ratnike Trojanskog rata ovako. Na slici je prikazan spartanski ratnik iz 546. pne. NS. (Umjetnik Steve Noon)
U Ilijadi lukavi Odisej, miljenik boginje Atene, nosi kacigu od kljova vepra, a detaljno ga je opisao Homer:
Kaciga je bila od kože; iznutra je bio tkan pojasevima i vezan
Čvrsto; spolja oko njega, kao zaštita, ušiveno
Očnjaci bijelog vepra, poput zuba zmaja, svjetlucali su
U vitkim, lijepim redovima; a kaciga je bila obložena debelom tkaninom.
Ovu drevnu kacigu davno je uzeo Autolik sa zidina Eleona …
(Homer. Ilijada. Canto ten. Dolonia. Prijevod A. Salnikov)
Čovjek se mogao pitati koliko god je željeno kako i zašto su takve kacige napravljene od kljova vepra. Uostalom, Grci su već imali na raspolaganju metal. Nije slučajno što se trojanski Hektor u pjesmi stalno naziva "sjajna kaciga". Međutim, kada su arheolozi pronašli ostatke takvih kaciga, njihov opis dat u pjesmi u potpunosti je potvrđen.
Kaciga od očnjaka. (Arheološki muzej u Atini)
Zanimljivo je da je najstariji rukopis koji sadrži cijeli tekst Ilijade osvijetljeni rukopis s kraja 5. - početka 6. stoljeća iz Vizantije, koji se po imenu biblioteke u kojoj se nalazi naziva Ambrozijska Ilijada. Najstariji rukopis koji sadrži cijeli tekst Ilijade je Venet A iz biblioteke sv. Marka, napisan u 10. stoljeću. Pa, prvo štampano izdanje Ilijade pojavilo se u Firenci 1488.
"Trijumf Ahila nad Hektorom". Freska u palači Achillion na ostrvu Kerkyra u Grčkoj. (1890)
Mnogi su autori pokušali prevesti Ilijadu i Odiseju na ruski, počevši od Lomonosova. Ilijada, preveo N. I. Gnedich (1829) se i dalje smatra najboljim primjerom takvog prijevoda i precizno prenosi osjećaj originala u smislu snage i živopisne slike jezika, iako je prepun arhaizma koji više nisu karakteristični za savremeni govor. Danas postoje četiri prevodioca (i prevoda) Ilijade: Nikolaj Ivanovič Gnedich - prevod 1829; Minski Nikolaj Maksimovič - preveden 1896; Veresaev Vikentiy Vikentievich - prevod 1949. godine: Salnikov Alexander Arkadyevich - prevod 2011. godine i, prema tome, četiri prevodioca (i prevoda) Odiseje: Žukovski Vasilij Andrejevič - prevod 1849. godine; Veresaev Vikenty Vikentievich - prevedeno 1945; Šujski Pavel Aleksandrovič - preveden 1848; Salnikov Alexander Arkadievich - prijevod 2015. Prema recenzijama mnogih čitatelja, prijevodi "Ilijade" i "Odiseje" A. Salnikova već su ocijenjeni kao najbolji i najpogodniji za moderno čitanje.
Rekonstrukcija oklopa Dendra je, da tako kažemo, na djelu. Asocijacija istorijskih studija KORYVANTES. Fotografija Andreas Smaragdis.
Autor je zahvalan Katsikisu Dimitriosu (https://www.hellenicarmors.gr), kao i Grčkom udruženju Koryvantes (koryvantes.org) i lično Mattu Potrasu na pružanju fotografija njegovih rekonstrukcija i informacija.
