Nakon jednog od najpopularnijih izraza u novije vrijeme da nije uobičajeno mijenjati konje radi prelaska, prirodno se javljaju dva suda o ostavci Anatolija Serdyukova, što je izazvalo veliku buku. Ispostavilo se da je ili prelaz za rusku vojsku završio, ili su se počeli pojavljivati neki problemi s "konjem".
Podsjetimo, 6. novembra, točno uoči 95. godišnjice Oktobarske revolucije, Vladimir Putin donio je zaista revolucionarnu odluku za modernu Rusiju: razriješio je g. Serdyukova s mjesta ministra obrane Ruske Federacije i gotovo odmah objavio imenovanje Sergeja Shoigua na upražnjeno ministarsko mjesto. Revolucionarni pomak u Ministarstvu odbrane doveo je Rusiju u opštu raspravu o tome sa čime je povezana predsjednička odluka o Anatoliju Serdjukovu. Ljudi su počeli raspravljati o tome šta je toliko utjecalo na šefa države, koji je odlučio potpisati dokument o prestanku ovlaštenja Serdyukova kao ministra odbrane i povlačenju ove osobe iz Vijeća sigurnosti zemlje.
Naravno, senzacionalni slučaj holding kompanije Ministarstva odbrane "Oboronservis" prvi je na listi općih kazni već bivšeg ministra. Voenniy Obozreniye već je pokrenuo temu o tome kako je, kroz brojne kompanije, iz vojnog budžeta u nerazumljivom (ili bolje rečeno, sasvim razumljivom) smjeru, poteklo ne manje od 3 milijarde rubalja iz brojnih kompanija. Oboronservis se bavio prodajom nekretnina koje pripadaju Ministarstvu odbrane po radikalno niskim cijenama povezanim kompanijama, nakon čega je kompanija mogla raspolagati zgradama koje je „otkupila“od sebe kako god to odgovara uskom krugu ljudi.
Ova informacija izazvala je val javnog interesa, jer se u slučaj prijevare upletelo ljude koji su po svojim službenim dužnostima bili bliski samom ministru obrane. Ispostavilo se da su ili sve prljave prevare izvedene iza leđa Anatolija Serdjukova, ili je sam ministar, blago rečeno, zatvorio oči pred svime.
Kao što znate, kada su predstavnici istražnih organa izvršili pretres stana bivšeg načelnika odjela za imovinu Ministarstva odbrane Jevgenije Vasiljeve i počeli da vrše pretres u stanu, Serdjukov je odmah požurio predsjedniku u Novo-Ogaryovo. Tada je, barem za novinare, objavljeno da će ministar maksimalno olakšati istragu. Istina, u ovom slučaju nisu svi vjerovali da će Anatolij Eduardovič slijediti put potpune otvorenosti u komunikaciji sa istražiteljima. Izraženo je mišljenje da ako Serdyukov ostane na ministarskom mjestu i nakon tako velikog korupcijskog skandala, onda su sve riječi o borbi protiv korupcije u Rusiji jednostavno bezvrijedne.
Očigledno, shvativši da bi prisustvo gospodina Serdyukova na ministarskoj stolici nakon ovako rezonantnog incidenta moglo staviti debele mrlje na sve antikorupcijske težnje najviših saveznih vlasti, Vladimir Putin je odlučio smijeniti naizgled nepotopivog ministra. Postoji verzija da je Serdyukov ili sam najavio potrebu za ostavkom čak i kad je stigao u Novo-Ogaryovo kod Putina iz stana jedne od glavnih optuženica u slučaju Oboronservis, Evgenije Vasiljeve, ili je Putin obavijestio Anatolija Eduardoviča da će to biti bolje da počne tražiti drugi posao. Općenito, usuđujemo se pretpostaviti da je Serdyukov nekoliko dana prije toga znao za Putinovu odluku od 6. novembra 2012. godine. Uostalom, bilo bi čudno pomisliti da se takve odluke donose preko noći, pa čak i bez znanja onih u odnosu na koje se upućuju.
To posredno potvrđuje i činjenica da su se i predsjednik Putin i premijer Medvedev, komentirajući ostavku Anatolija Serdjukova, zahvalili na prilično dugom i plodnom radu na ministarskom mjestu i poručili da je mnogo učinio na modernizaciji ruske vojske.
Istovremeno, brojni politikolozi vide otpuštanje Anatolija Serdyukova kao priliku za nastanak jedinstvenog presedana za Rusiju. Ovaj presedan možda leži u povećanom interesu istražnih organa za aktivnosti samog Anatolija Eduardoviča kao šefa odjela odbrane. Ideja je da sada Serdyukova ne razotkriju vlasti, što znači da Istražni odbor može, kako kažu, uhvatiti za revere jakne bivšeg ministra u slučaju istog Oboronservisa. Dok pres služba RF IC govori o bivšem ministru kao svjedoku, ali ako istražitelji imaju pitanja koja su mu drugačija pitanja, onda se g. Serdyukov možda neće izvući sa statusom svjedoka u ovom slučaju.
Ali ako istražni organi zaista počnu raditi sa zavidnim žarom, ne obraćajući pažnju na činove, titule i titule, tada bi gospodin Serdyukov mogao ispasti građanin pod istragom. A kako bi se manje -više osušio iz tako blatnjave mode, Anatolij Eduardovič morat će, kako kažu, potpuno spojiti svoje bivše podređene, koji su navodno obavljali sve financijske i ekonomske operacije bez njegova znanja. Ako je to slučaj, onda će pitanje kako si je ministar obrane dozvolio da radi na takav način da su mu se iza mraka događale tako mračne stvari izgubiti relevantnost. Ovo pitanje će izgubiti oštrinu, budući da Serdjukov više nije ministar, jer je, kažu, smijenjen … Pokazalo se da ostavka, najvjerojatnije, uopće nije usmjerena na davanje naredbe "Fas!" u odnosu na Anatolija Eduardoviča, ali izgleda kao njegov jedini bijeg od stvarnog krivičnog gonjenja. Kažu da ministar nije bio kriv - to je cijela njegova pratnja, koja je stavila zavjese na Anatolija Eduardoviča i natjerala ga da ide u strogo definiranom smjeru …
No, što ako ipak pretpostavimo da će se Serdyukov zaista pozabaviti nakon njegove ostavke. Vjerovatnoća je, naravno, sablasno mala, ali je ipak moguće sagledati situaciju. Ako RF IC počne "kopati zemlju", tada će se pokazati vrlo zanimljiva slika: najviši čelnici države tajno predaju "konja s prijelaza" u ruke "mesara" … Hoće li Serdyukov zaista postati prva žrtva tako velikih zakulisnih intriga?
A ako nije bilo naređenja odozgo, onda su naša istražna tijela zaista postala toliko nezavisna da mogu privesti slučaj kraju, čak i ako se tiče nezakonitih aktivnosti tako velikih ličnosti ruske politike. Volio bih vjerovati da je to upravo tako, ali ovdje se vjera nekako prebrzo otapa u političkoj magli.
Usput, o čemu govorimo o situaciji s Oboronservisom, kao da nema drugih razloga za razrješenje Serdyukova s njegovog mjesta? Bilo je, bilo …
Mnogi su očekivali da će ministar prestati biti ministar čak i nakon odobrenja kabineta Dmitrija Medvedeva. Nisu svi pripisivali ministru odbrane činjenicu da je on zapravo počeo graditi rusku vojsku od nule i da se nivo plaća za vojnike povećao, ako ne nekoliko puta, ali prilično značajno. Ljudi su prije svega (što se poklapa sa aspektima psihologije) obraćali pažnju na političke nedostatke u radu ministra.
Jedan od ovih nedostataka bila je nemogućnost ministra da uspostavi efikasan rad na nabavci najnovijeg oružja od proizvođača. Štampa je stalno raspravljala o sljedećem neuspjehu Državnog naloga za odbranu, promjeni termina, nemogućnosti da se s preduzećima odbrambene industrije dogovore o cijeni. To je očito zadalo udarce po prestižu Ministarstva obrane i dovelo do rasprava da ministar Serdyukov ili sabotira predsjedničke i premijerove odluke o područjima modernizacije, ili jednostavno nije u stanju poduzeti ozbiljne mjere za njihovu provedbu.
Inače, u decembru 2011. godine, cijeli potpredsjednik vlade, Dmitrij Rogozin, imenovan je za pomoć ministarstvu odbrane zemlje, koje je zaglavilo u donošenju odluka o državnom odbrambenom poretku. Prisustvo ove osobe u Vladi dalo je nadu da će Ministarstvu odbrane biti mnogo lakše pregovarati s radnicima u proizvodnji. Međutim, već u prvim fazama rada u novom paketu pojavila su se neslaganja između Serdyukova i Rogozina. Prvi je ili gajio osjećaj neprijateljstva prema ruskim proizvođačima oružja koji nisu htjeli smanjiti cijenu svojih proizvoda, ili su imali bilo koje druge razloge, ali su često nerazumno tvrdoglavo inzistirali na kupovini stranih jedinica vojne opreme za potrebe Rusa vojska. Rogozin je imao drugačije mišljenje o ovom pitanju: često se otvoreno protivio Anatoliju Serdyukovu, navodeći da bi u konkretnim slučajevima bilo bolje uložiti u razvoj vlastite obrambene industrije, a ne kupovati od stranih proizvođača opremu koja je znatno inferiorna u odnosu na domaće one.
Neki dan je sam Dmitrij Rogozin rekao novinarima da se dogodio sukob između njega i Serdjukova. Rogozin je naglasio da su on i bivši ministar imali različita mišljenja o formiranju odbrambenog naloga. Kako kažu, ono što je trebalo dokazati …
Dakle, "Oboronservis" - jedan, greške pri radu na Državnom odbrambenom nalogu - dva …
Treću grešku izrekli su novinari lista Vedomosti, koji su sigurni da je Serdjukov zadirao na teritoriju koja je za njega zabranjena, ili bolje rečeno, na Federalnu službu sigurnosti. Publikacija posebno tvrdi da je Serdyukov gurnuo gospodina Koroleva, koji je nekada bio pomoćnik ministra odbrane, u svoju službu sigurnosti FSB -a. Prema Vedomostima, činjenica da će osoba iz Ministarstva odbrane posmatrati rad FSB -a, nije se svidjela svima u samom FSB -u, da se tako izrazim. Ovdje se također izvještava da je navodno na podnesku FSB -a pokrenut postupak u slučaju Oboronservis, koji je zapravo pokopao karijeru Serdyukova kao ministra odbrane.
Ako je vjerovati ovim izvještajima, pokazalo se da je ministar mogao ostati na dužnosti koliko god je htio da nije odlučio "uvesti" svoj narod u tuđe feude. A ako je tako, onda je to, dakle, nauka za sve ostale državne službenike: raditi u svojim okvirima i ne raditi gluposti u smislu pokušaja kontrole ptica potpuno različitog leta.
Postoje i drugi nedostaci Anatolija Serdjukova, za koje većina ljudi zna i bez mukotrpnih novinarskih istraga: kašnjenje u rješavanju problema stambenog zbrinjavanja vojnog osoblja, smanjenje broja vojnih univerziteta, nedostatak osoblja u vojsci po ugovoru vojnika i još mnogo toga.
Konkretno, Vladimir Putin morao je više puta pocrveneti zbog neriješenog stambenog problema. Tokom jedne od direktnih linija, Putinu je postavljeno pitanje kada će biti riješeno pitanje potpunog izjednačavanja reda vojnika koji čekaju da dobiju dodijeljeni stan. Putin je morao pribjeći umijeću rječitosti kako bi zemlji objasnio da se problem rješava, i, očito, u isto vrijeme, "ljubaznom" riječju da se prisjeti ministra …
Čini se da je čak i tada Serdyukov mogao napisati ostavku, ali to se nije dogodilo. Tačnije - nije baš tako. Anatolij Eduardovič je vrlo često javno u prisustvu najviših državnih čelnika izjavljivao da je spreman dati ostavku, ali je na čudan način ostao u svojoj fotelji čak i nakon vrlo očiglednih nedostataka. To je ono što je Serdyukovu dodalo epitet "nepotopivo".
Ali ništa ne traje vječno pod Mjesecom, poput statusa ministra odbrane Anatolija Serdjukova. Izvana, ova ostavka izgleda prilično pozitivno za mnoge naše sugrađane, ali u svakom slučaju bit će moguće govoriti o ulozi bivšeg ministra u reformi ruske vojske nakon određenog vremenskog perioda. Bilo bi teško očekivati da će osoba kojoj je povjereno provođenje tako ozbiljne reforme za koju su potrebni bilijuni dolara učiniti sve s najvećom točnošću i bez ikakvih pritužbi. Jedno je jasno: Serdyukov je radio prljav posao, a sada će i njegova lična budućnost zavisiti od toga koliko se uvalio u ovo blato. Glavna stvar je da budućnost ruske vojske nije tako nejasna kao budućnost bivšeg ministra …