Mladi plemić
Lisica se okrenula.
Prolećno veče.
(Buson)
Budući da su Japanci ispovijedali šintoistički, a šintoistički, iako je to bila religija sjedinjena s budizmom, i dalje je ostala vjera u duhove, pa je potonji okruživao Japance doslovno sa svih strana. A bilo ih je … pa, samo puno! Sjetimo se naših drevnih ruskih demonskih esencija i … koliko god naprezali pamćenje, svi se oni doslovno uklapaju u prvih deset. Pa, koga možemo imenovati bez previše razmišljanja? Brownie (živi u kući), bannik (živi u kupatilu), livadnjak (živi na livadi u plastu sijena), poljski radnik (u polju), drveni goblin (u šumi), vodena ptica, močvara močvara - međusobno dijele močvare i rezervoare sa čistom vodom, zatim kikimory, svima poznate od djetinjstva Baba Yaga, sirene … pa, to je sve, možda! Tačno 10. Neko će se, možda, sjetiti nekog drugog folklora, ali neće mnogo dodati ovom broju. I zašto? Pogođeni vjekovi kršćanske vjere, u kojima jednostavno nije bilo mjesta za bilo kakve duhove u životu krštene osobe. Dok sa Japancima nije bilo tako. Ostajući budisti, ipak su vjerovali da su sve vrste magičnih entiteta, i zlih i dobrih, stvarne koliko i stvarnost oko nas, a mnogi su ih (pogotovo prije!) Uopće vidjeli ili postali njihove žrtve. A sada ćemo ih upoznati, iako ne sve, jer, kako je već napomenuto, ima ih samo puno.
Budući da smo se već upoznali s japanskim slikarstvom i čak malo pogledali Japan iznutra, ima smisla obratiti se nekim specifičnim japanskim primjerima umjetničke kulture. Budući da govorimo o demonskim entitetima, počet ćemo s njima. Pred nama su "komične slike" iz japanske knjige iz 1881. godine, štampane sa drvenih ploča. Inače, ova knjiga se ne čuva u Japanu, već u Muzeju umjetnosti okruga Los Angeles.
Počnimo s myo. Sanskritsko ime ovih bića je Vidya-raja ("Gospodari tajnog znanja"). Ovo su ratnici koji štite ljude od demona, a oni sami slušaju Bude. Izvana su ti ratnici ljudi naoružani mačevima s oštricama čiste svjetlosti. Njihovo je podrijetlo zanimljivo: radi se o pokojnim vojskovođama koji nisu postigli status buda i bodhisattva, ali su ipak postigli određeno prosvjetljenje. Konkretno, vide demone koje mi ljudi ne možemo vidjeti. Ideja se, kao što vidite, odigrala u romanu "Dom za osobenu djecu" Rensoma Riggsa, prema kojem je snimljen poznati film "Dom gospođe Peregrine za neobičnu djecu".
Ovo je i dalje ista knjiga …
Satori nije samo država, već je i narod. Obično su srednje visine, vrlo dlakavi i prodornih očiju. Žive u divljim planinama i ne komuniciraju s ljudima. Vjeruje se da se taoisti koji su postigli potpuno razumijevanje taoa i prosvjetiteljstva pretvaraju u njih. Mogu čitati misli običnih ljudi i dano im je da predviđaju njihove postupke.
Oni. Oni su zli demoni sa oštrim očnjacima i rogovima koji žive u paklu (Jigoku). Jaki su i teško ih je ubiti jer im se dijelovi tijela vraćaju na mjesto kada se odseku. U bitkama se bore željeznim toljagama s oštrim trnjem (kanabo). Dovoljno civiliziran za nošenje odjeće - obično vezice od tigrove kože. U isto vrijeme, oni su i vrlo lukavi, pametni i imaju mogućnost promijeniti svoj izgled i pretvoriti se u osobu. Njihova omiljena hrana je ljudsko meso. Mogu postati ljudi koji ne mogu kontrolirati svoj bijes. Prije svega, ovo se odnosi na ljute žene. Međutim, događa se da su prožeti simpatijama prema ljudima i postanu njihovi zaštitnici. U Japanu postoji čak i igra pod nazivom "onigokko" ("oni") poput naše oznake. Oznaka vozača u njoj se samo naziva "oni".
Pred nama je jedan od prvih stripova, ilustrirao umjetnik Utagawa Kunisada. Muzej umjetnosti okruga Los Angeles.
Bakemono je mali izdanak i vrlo ružna demonska bića koja žive u mračnim pećinama u planinama, ali nedaleko od ljudskih naselja, budući da žive od pljačke. Čovjeka ne košta nositi se s jednim bakemonom, ali kad ih ima mnogo, opasno je boriti se s njima. Oni jako grizu, jer su im zubi vrlo oštri i dugi. Budistički hram najbolja je odbrana od bakemona.
Druga vrsta loših japanskih demona koja se zove gaki. Vječno su gladni, jer im je to kazna zbog činjenice da su se, dok su bili ljudi, najeli na Zemlji ili počinili još gori grijeh - bacili dobru hranu. Žive u budističkom svijetu - Gakido. Ali ponekad se mogu probiti u svijet ljudi, gdje se bave kanibalizmom. Gaki su uvijek gladni, ali ne mogu umrijeti od gladi i jesti ništa, čak ni svoju djecu, ali im se ipak ne daje dovoljno hrane. Prikazuju se kao izuzetno mršavi ljudi, slični kosturima prekrivenim kožom.
Japanci su jako voljeli knjige sa ilustracijama, što se jako razlikovalo od Evropljana, koji dugo nisu imali ilustracije u knjigama. Muzej umjetnosti okruga Los Angeles.
Asura. To su takođe demoni osuđeni da se bore cijeli život. Naseljavaju budistički svijet - Sura -Kai. U zemaljskom životu težili su superiornosti nad drugim ljudima i željeli su vladati. Prikazuju se kao moćni demonski ratnici s više ruku.
Buso je već prilično podli duhovi koji jedu ljudsko meso. Ljudi koji su umrli od gladi pretvaraju se u njih. U mračnoj noći lutaju mračnim ulicama kako bi nekoga ugrizli. Mogu razmišljati samo o hrani. I nemoguće ih je zbuniti s bilo kojim drugim demonima, jer izgledaju kao raspadnuti leševi.
Još jedna knjiga sa slikama, gledajući u koju se moglo cijeniti umjetnikov majstorski način. Kuwagata Keisai (Kitayo Matsuoshi) (1761 - 1824) 1795. Muzej umjetnosti okruga Los Angeles.
Ali dzashiki-warashi, naprotiv, su ljubazni. To su kućni duhovi koji žive u kućama i štite svoje stanovnike od nedaća i nevolja. Znakovi po kojima zashiki-warashi biraju svoj dom su nepoznati. Ali poznato je da ako napuste kuću, ona postupno pada u pustoš. Prikazuju se ljudima pod maskom djevojčica, odjevene u kimone i kose vezane u punđu. Zashiki-warashi ne žive u uredima, samo u starim kućama. Kao i djeca, vole se zezati, ali s tim se mora postupati s razumijevanjem.
Knjiga govori o tome kako nacrtati u popularnom japanskom stilu "planine i vode". Kuwagata Keisai (Kitayo Matsuoshi) (1761 - 1824) 1795. Muzej umjetnosti okruga Los Angeles.
Rokurokubi su također demoni koji danju izgledaju kao obični ljudi, no noću im se vrat ispruži i postane vrlo dugačak. U japanskim bajkama oni se, pretpostavljajući izgled lijepih žena, čak i vjenčaju, a samo noć otkriva njihovu demonsku suštinu. Vjeruje se da su rokurokubi oni ljudi koji su u prošlim životima imali nepromišljenost da krše budističke zapovijedi ili ih namjerno krše. Što je najgore, ne samo da plaše ljude, već im i jedu ili piju krv. Međutim, nije sve tako loše, jer su obično njihove žrtve kriminalci i bogohulnici. Odnosno, rokurokubi će im pojesti doživotna kazna.
Shikigami su mali oni kojima upravlja iskusni mađioničar. Oni mogu, po naredbi, ući u tijela životinja i ljudi i kontrolirati ih po naredbi mađioničara. No, postupanje s njima opasno je jer mogu izaći iz utjecaja svog gospodara i napasti ga, a jači mađioničar može podjarmiti slabijeg šikigamija sa svim slijedećim neugodnim posljedicama.
"Ratnici ubijaju demona." Muzej umjetnosti okruga Los Angeles.
"Snjegovići" ili yama-uba poznati su i Japancima. Izvana su vrlo neuredni i nose poderane kimone. Omiljena zabava Yama-ube je namamiti ljude visoko u planine i tamo jesti. Budući da su stručnjaci za crnu magiju, znaju kako "odvratiti oči" i poslati izmaglicu.
Shojo - demoni dubokog mora. To su velika stvorenja sa zelenom kožom, perajama na rukama i nogama i zelenom kosom. Poput "čovjeka vodozemaca", oni ne mogu dugo ostati bez vode. Omiljena zabava je potopiti ribarske brodove i odvući ih do dna. Zanimljivo je da je u drevnom Japanu nagrada dodjeljivana za glavu shojo u primorskim gradovima. I … očigledno, neko je shvatio!
Tako smo konačno došli do japanskih uzengija. Ovako su izgledali, bili su pravo umjetničko djelo i ne čudi što su se mogli pretvoriti u nekoga, tugujući za pokojnim vlasnikom! Edo era. Tokio National Museum.
Abumi-guti su izmišljeni, očigledno, u znak sjećanja na konjske bitke u prošlosti. Poanta je u tome da su ovo … konjske uzengije oživjele! Događalo se, iako rijetko, da je ratnik poginuo u borbi, ali uzengije s njegovog konja ostale su na bojnom polju. U ovom su slučaju oživjeli i pretvorili se u čudna pahuljasta stvorenja, uvijek zauzeta traženjem svog nestalog gospodara.
A ovo je konjički set: sedlo - piletina i uzengije - abumi. Edo era. Tokio National Museum. Imajte na umu da su Japanci stavili noge na uzengije, ali ih nisu stavili u njih.
Abura-akago su duše zlih trgovaca koji su prodavali ulje koje su ukrali sa svjetiljki u blizini svetišta pored puta. U obliku ugruška plamena ulete u sobu, zatim se pretvore u debelu bebu koja pije ulje iz lampe, a zatim se opet pretvara u ugrušak vatre i … odleti.
Azuki -arai - imaju izgled starca ili starice, čije je glavno zanimanje pranje pasulja u planinskim rijekama. U isto vrijeme pjevaju pjesme zastrašujućeg sadržaja: "Trebam li namočiti grah ili pojesti nekoga?", Ali ne treba ih se bojati.
Aka-ime ili duh koji "liže blato". Obično se pojavljuje u onim kupkama gdje je prljavo. Nakon pojave, ljudi brzo nauče čistiti u zajedničkim prostorijama. On takođe ima rođaka-dugonogog desetogodišnjaka, čije je zanimanje lizanje prljavih plafona.
Ama-no-zako je ženski duh rođen iz bijesa bijesnog boga groma Susanooa. Izgleda kao ružna žena sa zubima koje može upotrijebiti da zagrize u čelik mača. Zna da leti.
Ama-no-zaku je vrlo drevni demon tvrdoglavosti i poroka. Čita misli ljudi i tjera ih da djeluju na svoju štetu. U jednoj od japanskih bajki pojeo je princezu, navukao joj kožu preko sebe i pokušao se oženiti u ovom obliku, ali je, na sreću mladoženja, bio razotkriven i ubijen.
Ame-furi-kozo je samo duh kiše. Predstavlja se kao dijete pod kišobranom, držeći papirnati fenjer. Voli prskati po kišnim lokvama. I potpuno je bezopasan.
Ljeto u Japanu nije baš dobro doba godine: vruće je, zagušljivo, ima puno komaraca i, što je najvažnije, duhova. Među njima su ami-kiri. Ovo je križ između ptice, zmije i jastoga, a njegovo zanimanje je rastrgati mreže protiv komaraca, kao i pribor za ribolov i, iz nekog razloga, odjeću koja se objesila da se osuši.
Ao-andon je duh koji je više nego smiješan. Činjenica je da su se u doba Edo Japanci često okupljali u velikoj prostoriji, palili plavi fenjer sa stotinu svijeća i redom pričali različite horor priče. Na kraju svake priče ugasila se jedna svijeća. Kad je izrečena stota i posljednja svijeća ugašena, … pojavio se ao-andon. Volim ovo!
Ao-bodzu je vrlo štetan kiklop koji je iz nekog razloga odabrao mladu pšenicu za život, gdje vuče djecu koja se igraju u blizini.
Demoni u Japanu stalno su okruživali ljude i to nikoga nije iznenadilo. Uki-yo, 1872. Muzej umjetnosti okruga Los Angeles.
Ao -niobo je još jedno neugodno stvorenje - kanibal, koje je iz nekog razloga za svoj dom odabralo ruševine carske palače. Nekada je bila djeveruša. Prepoznaje se po crnim zubima i obrijanim obrvama.
Asi-magari je samo sablasni rakunski pas koji se noću obavija oko nogu putnika svojim lepršavim repom. Ako ga dodirnete, osjetit ćete da je njegova vuna poput sirovog pamuka.
Ayakashi nije ništa drugo do morska zmija duga oko dva kilometra. Sav prekriven sluzi i potpuno odvratan i po izgledu i po karakteru, pa je bolje da se s njim ne sastajete na moru.
Baku: hibrid je medvjeda (tijelo), slona (trup), oči nosoroga (oči), s kravljim repom, tigrovim šapama i pjegavom kožom leoparda. Hrani se … ljudskim snovima. Ako sanjate ružan san, samo trebate nazvati Baku, a on će ga progutati zajedno sa svim nevoljama koje vam obećava!
Bake-zori je vrlo zanimljiv magični entitet, koji predstavlja … staru sandalu. Ima običaj da trči po kući i pjeva smiješne pjesme.
Bake-kujira je također cijeli izvorni demon, budući da je to kostur kita koji pliva u oceanu, kao da je živ, a osim toga, nad njim kruže zlokobne ptice. Kao kostur harpuna, neranjiv je.
Peci-neko. Upamtite da će se, ako svoju mačku hranite na istom mjestu točno 13 godina, definitivno pretvoriti u vukodlaka. Štoviše, može biti toliko velika da se neće moći uvući u kuću, ali će zabiti šape u nju, tražeći ljude u njoj, poput miševa u jazbini. Ponekad se ovaj vukodlak pretvori u čovjeka.
Umjetnik Utagawa Kuniyoshi (1798. - 1861.) nacrtao je mnoge mačke. Volio sam ih. Na ovoj uki-yo slici prikazao je bake-neko. Muzej umjetnosti okruga Los Angeles.
U Japanu postoji popularna priča o tome kako je mačka nestala u jednoj od kuća. I majka porodice počela se ponašati nekako čudno: izbjegavati ljude i jesti, zatvarajući se sama u sobu. Članovi njene porodice odlučili su otkriti o čemu se radi i umjesto majke pronašli su jezivo humanoidno čudovište koje je vlasnik kuće uspio ubiti. Dan kasnije, nestala mačka vratila se u njihovu kuću, a ispod tatamija na podu pronašli su kosti svoje majke, koje je demon izgrizao.
