Članak je objavljen 07. maja 1945
Torgau je mali njemački grad (u miru je živjelo 14.000 stanovnika), ali je svoje mjesto u istoriji imao mnogo prije prošle sedmice. Bio je to poprište pobjede Fridriha Velikog nad Austrijom 1760. godine, kao i koncentracije austrijskih i ruskih trupa protiv Fridriha sljedeće godine. Prošle sedmice istorija se ponovila u Torgauu.
Početkom prošle sedmice grad je bio gotovo prazan. Artiljerija maršala Koneva gađala je preko Labe. Samo je nekoliko Nijemaca, previše zaprepašćenih da bi se brinulo o tome šta se dogodilo, pretražilo gomile smeća i lovilo opuške među kaldrmom. Ostatak se pridružio paničnoj gomili koja je krenula prema zapadu prema prvoj liniji fronta sa Sjedinjenim Državama.
Dvije pješadijske i jedna tenkovska divizija američke Prve armije zaustavile su se duž uske rijeke Mulde, zapadne pritoke Labe. Jednog jutra patrola 273. puka 69. divizije krenula je u direktnu predaju njemačkih vojnika i oslobodila savezničke zarobljenike direktno u pozadinu, izašla izvan službeno propisanog dometa i završila u Torgauu. Ova patrola sastojala se od četiri Jenkija u džipu: poručnika Williama Robertsona, malog, snažnog oficira iz Los Angelesa i tri vojnika.
Merkurochrome * i mastilo
Rusi s druge strane Labe - pripadnici 58. gardijske divizije maršala Koneva - ispalili su rakete u boji, simbol prijateljskih trupa. Robertson nije imao baklje. Uzeo je list iz stambene zgrade, upao u apoteku, pronašao merkurohrom i plavo mastilo, grubo nacrtao američku zastavu i mahnuo je s tornja srednjovjekovnog dvorca. Rusi, koje su Nijemci prethodno prevarili mašući američkim zastavama, ispalili su nekoliko protutenkovskih metaka.
Tada je Robertson napravio vrlo hrabar korak. On i njegovi ljudi samouvjereno su izašli na otvoreno na mostu koji su digli u zrak Nijemci, duž uvrnutih greda čiji su nestabilni mostovi postavljeni preko rijeke. Rusi su odlučili da će samo Amerikanci učiniti tako nešto. Iako se Robertsonov tim probio kroz nosače s velikim oprezom, dva ruska oficira pojavila su se s istočne ivice. U centru, samo nekoliko stopa iznad vode koja brzo teče, sreli su se Eisenhowerovi ljudi i Staljinovi ljudi. Robertson je udario Rusa po nozi i povikao: “Noć vještica, ovovariši! Stavi ovde!"
Gozba i zdravice
Rusi su odveli četiri Jenkija u njihov kamp na istočnoj obali, gdje su ih dočekali s radosnim osmijehom, odali im počast, potapšali ih po ramenima, počastili vinom i njemačkim rakijom i nahranili odličnom hranom. Robertson se s zapovjednikom dogovorio da pošalje delegaciju preko rijeke na sastanak s američkim vlastima. Pukovnik Charles M. Adams, komandant 273. brigade, poželeo je dobrodošlicu delegaciji u svoj štab puka, a zatim su u 2:00 ujutro krenuli prema ruskom kampu sa vodom vojnika u 10 džipova. Kad su stigli u 6 sati, bilo je još više osmijeha, vojničkih pozdrava, tapšanja po leđima, slavlja i zdravica.
Kasnije je zapovjednik 69. divizije, zdepast, svečan, general -major Emil F. Reinhardt, prešao Labu u jednom od nekoliko malih glisera zarobljenih na njemačkom doku. Sutradan je stigao komandant 5. korpusa, general -major Clarence Huebner i pozdravio izrešetanu sovjetsku zastavu koja je bila daleko od Staljingrada. Do tada su se na trgu gužvali američki vojnici i došlo je do bučnog bratimljenja. I vojnici američke vojske i američki visoki časnici naučili su da su Rusi najveća zdravica na svijetu, a ujedno su i najsposobniji potrošači. Činilo se da zalihe votke nisu beskrajne.
Dragi moji, šutite, molim vas
Veliki sastanak, na koji se dugo čekalo, konačno se održao. Moskva je izbacila maksimalni pozdrav sa 24 salve iz 324 topa; Josip Staljin, Winston Churchill, Harry Truman izdali su glasne izjave. Dopisnik časopisa Time William Walton, koji je stigao u Torgau ubrzo nakon prvog sastanka, prepričao je posrnuli govor poručnika Crvene armije, koji je stao usred vesele vreve i rekao:
“Dragi moji, molim vas, šutite. Danas je najsretniji dan u našem životu, baš kao što je bio i najnesretniji u Staljingradu, kada smo mislili da ne možemo ništa drugo učiniti za svoju zemlju osim umrijeti. A sada, dragi naši, imamo najuzbudljivije dane u životu. Nadam se da ćete me izviniti što ne govorim ispravan engleski, ali vrlo smo sretni što možemo nazdraviti ovako. Živio Ruzvelt! " Jedan drug je šapnuo ime Harryja Trumana; govornik ga je pogledao bezizražajnim pogledom i nastavio: „Živeo Ruzvelt, živeo Staljin! Živjele naše dvije velike vojske!"
