Ako pogledate bilo koji dvorac izvana, očito je da se radi o „utvrđenoj kući“dizajniranoj za zaštitu njegovih stanovnika od vanjskih prijetnji. Ali … nijedna utvrđena kuća ne može zaštititi svoje stanovnike od njih samih, od njihove gluposti, lijenosti, pohlepe, prijevare, želje da posjeduju ono što vam ne pripada ili čega niste dostojni. Gotovo u svakom drevnom dvorcu događala su se crna djela, druga je stvar što nisu sva postala javno vlasništvo. Međutim, postoji jedan dvorac čiji je zločin unutar zidina stekao svjetsku slavu zahvaljujući nadarenom olovci Williama Shakespearea.
Budući da je "dvorac Othello" upisan u sistem utvrđenja cijelog grada Famagusta, to nije previše upečatljivo. Zid koji odvaja grad od luke čini se mnogo značajnijim, posebno kada se uspnete stepenicama bez ograda. Iz nekog razloga ograde na njoj radi sigurnosti turista nikada nisu napravljene, a ni dva toka ljudi nije lako razići se po njoj. Ali sam "dvorac" (zapravo, to je utvrda) može se prepoznati po ovoj mramornoj ploči iznad ulaza.
Ovo je dvorac Othello (Othello Tower) - utvrđenje u gradu Famagusta na teritoriji sjevernog Kipra, koje danas pripada Turskoj Republici Sjeverni Kipar. Ovdje se, kao nigdje drugdje, stvarna priča isprepliće s izmišljenom poviješću, ali sam dvorac je stajao onako kako stoji, a vi ga možete posjetiti, stati na kulu i … koliko je god moguće, zamisliti te tragične događaje koji su mesto unutar njegovih zidova.
Stara karta utvrđenja Famagusta. Utvrda je označena zastavom.
Ovako je "Desdemona kula" (tada se tako zvala) izgledala 1900. godine na turističkoj razglednici. Tada su izdane i takve razglednice koje su bile vrlo popularne među Britancima koji su došli počivati na Kipar.
Pogled sa kule utvrde na gradski zid 1900. Sudeći prema broju zidina na zidu, tamo bi moglo biti samo mnogo topova.
No, prije nego govorimo o dvorcu, ima smisla prisjetiti se i velikog Williama Shakespearea i njegovih vječnih kreacija. Moram reći da im je pozajmljivao spletke doslovno posvuda: uzimao ih je iz starih saga i kronika, tuđih priča i nekompliciranih mornarskih priča. Ali Shakespeareov genij bio je takav da mu je sve ovo bilo novo utjelovljenje i zvuk. Evo priče o Moor Othellu "iz iste opere". Mavri u srednjovjekovnoj zapadnoj Evropi nazivali su se muslimanima Španije, ali i dijelova sjeverne Afrike - Berberi i Arapi koji su tu živjeli nakon završetka arapskih osvajanja. Mavri su zasluženo smatrani hrabrim mornarima i ratnicima. Postoji legenda da je početkom 16. stoljeća živio Talijan po imenu Maurizio Othello, koji je zapovijedao mletačkim trupama na Kipru od 1505. do 1508. godine. I tako je pod izuzetno sumnjivim okolnostima tamo izgubio ženu. Prema drugoj verziji, to je bio guverner Kipra, poručnik Cristoforo Moro, koji je vladao ostrvom iste godine, odnosno 65 godina prije zauzimanja ostrva od strane Turaka. Odnosno, Shakespeareovo stvaralaštvo temelji se na vrlo specifičnoj povijesnoj činjenici, oko koje je već sastavio sve što je htio. Iako niko ne zna sa sigurnošću kako se sve tamo zaista dogodilo, Ciprani su jako ponosni što je mlada Desdemona zadavljena na njihovom otoku, a dvorac Othello u Famagusti mora se pokazati svim turistima koji tamo dođu.
Ovo je on - kazališni Maur: "Molili ste se Desdemoni prije spavanja ?!"
Desdemonina kuća u Veneciji. Odavde je ona, jadnica, sa mužem Mavrom otišla na Kipar. Inače, ideja ove Šekspirove drame aktuelna je do danas - teško da vrijedi, na primjer, naše djevojke povjeravaju svoju sudbinu ljudima drugačijeg mentaliteta i temperamenta.
Što se tiče radnje drame, ona je "istinski šekspirovska" u obilju izdaje i tajni, što, usput rečeno, ne čudi u doba "ogrtača i bodeža". Čuveni vojskovođa Moor Othello oženjen je Brabantiovom kćerkom Desdemonom, koja se zaljubila u njega "zbog muka", dok se on zaljubio u nju "zbog saosjećanja prema njima". Ali njegov pomoćnik Jago i mladi plemić Rodrigo, koji je takođe zaljubljen u Desdemonu, kuju zaveru protiv njega. Da bi to učinili, žele oklevetati Desdemonu, uliti mu otrov ljubomore u uši, pa čak i staviti u njen ormar Cassiovu maramicu, Otelov dar. Dokaz izdaje je očit, a izbezumljeni Otelo daje Jagu naredbu da ubije Kasija. Ali lukavi Jago ubija, prije svega, naivnog Rodriga i sve namješta tako da izađe iz vode.
Prekrasan lav iznad ulaza u dvorac, svakako!
Izgleda kao ulaz u dvorac, odnosno tvrđavu. Inače, inspekcija je plaćena. Možete platiti i u lokalnoj turskoj liri i u eurima.
Tamo nema mnogo za fotografiranje, a vrlo je malo lijepih uglova. Stoga još jednom snimamo ulaz - izbliza.
Inače, ovdje u Famagusti ima mnogo Lavova. A prije ih je, pretpostavljam, bilo još više.
Pa, Othello dolazi u spavaću sobu svoje žene i, umjesto da sve temeljito sazna, počinje je kriviti, jadnica, ne sluša nikakve argumente razuma i guši Desdemonu (iako u nekim prijevodima na ruski, na primjer, u Pasternakovom prijevod, on prvo zadavi, a zatim ga i ubode bodežom, što se, čini se, Pasternaku učinilo sasvim prikladnim).
I tako ju je ubio, ljubomorni zlokobnik … Slika Aleksandra Colina (1798. - 1875.).
Ali tada se pojavljuju stražari, Iago, Jagova žena, Cassio i drugi, koji vide umiruću Desdemonu. Iagova žena razotkriva lukavost svog muža, zbog čega je on odmah ubija. Otelo se ubada od tuge, a stražari odvode izdajničkog Jaga, pa se mora pretpostaviti da će i on biti pogubljen!
Moram reći da na Kipru ima toliko lijepih građevina gotovo posvuda da možete igrati predstave doslovno posvuda, ali barem na ovoj fontani …
Doslovno nasuprot ulazu u dvorac, uzdižu se srednjovjekovne ruševine katedrale sv. Čak je i ono što je od nje ostalo impresivno, zar ne? Ali nekada su ovdje bili lijepi vitraji. Ovdje, kako kažu, jednostavno nije bilo na šta pričvrstiti munaru, inače bi je Turci sagradili i ovdje! Usput, odmah iza njega možete vidjeti gradski zid i bagere, uz pomoć kojih su izvedeni popravni radovi na dvorcu.
Tako su učinili i sa katedralom Svetog Nikole u centru Starog grada. Stoga je najbolje snimiti ga s leđa, gdje možete vidjeti sve čari tadašnje gotičke arhitekture. I palme. Katedrala i palme izgledaju jako lijepo! Štaviše, iz nekog razloga, malo ljudi to fotografiše iz ovog ugla. Ali bolje je uopće ne gledati u munaru s desne strane. Pa, takva raznolikost stilova … i ništa, smatra se sasvim normalnom.
A. S. Puškin je ovom prilikom napisao da je Otelova tragedija to što je previše pouzdan i ne treba vjerovati svima toliko. Ljudi - oni su drugačiji!
Što se tiče samog dvorca Othello, on se nalazi u sjeveroistočnom (starom) dijelu grada Famagusta, a u neposrednoj je blizini sa visokim zidom tvrđave koji i danas okružuje teretnu luku. Turistički autobusi ovdje skreću desno, jer voze turiste do katedrale Svetog Nikole, koju su Turci pretvorili u džamiju, ali možete se i približiti dvorcu i vidjeti ga, samo ćete morati prošetati uz zid tvrđave u suprotnom smjeru.
Zidovi i kule dvorca Famagusta.
Osnova zgrada dvorca je gotika.
Pa, istorija ovog utvrđenja započela je početkom XIII vijeka, kada je kiparski kralj Henrik I de Lusignan (1218 - 1253) naredio da se ovdje izgradi kula za zaštitu ulaza u luku Famagusta. Već 1310. godine dvorac je u potpunosti izgrađen u tipičnom gotičkom stilu, a zatim je, kada je otok došao pod kontrolu Mletačke republike, po naredbi zapovjednika Nicola Foscarija, obnovljen 1492. godine. Radovi na obnovi trajali su više od tri godine i dotakli su sve zidine tvrđave koje su okruživale grad. U isto vrijeme, sam dvorac je zapravo obnovljen i već u stilu renesanse, a iznad ulaza u njega pričvršćena je kamena ploča s bareljefom koji prikazuje Lava sv. Marka - zaštitnika Venecije, sa ime samog N. Foscarija i datum 1492. Sam dvorac sastoji se od četiri kule, povezane hodnicima u zidovima, a kule su imale puškarnice za topničke topove, koji su trebali granatirati akvatoriju ispred luke. Takav raspored omogućio je brzo i prikriveno prebacivanje vojnika iz jednog područja u drugo, nigdje ne zamjenjujući vojnike za hice. U blizini dvorca nalazi se i susjedno dvorište u kojem su izloženi stari turski i španjolski brončani i željezni alati stari više od 400 godina, kao i kamene i željezne topovske kugle.
Jedno od oružja tog vremena. Gvozdena cev okovana od valjanog lima gvožđa. Zatim su ovi gvozdeni prstenovi navučeni preko njega u zagrejanom položaju … Ljudi su bili potpuno očajni koji su pucali sa njega. Ili … koristili su dugački osigurač, jer su vrlo često takvi topovi eksplodirali. Zrna su napravljena od kamena, jer su igrala ulogu granata. Od udaranja u nešto čvrsto, razletjeli su se na komade i osakatili druge.
Na Kipru sada postoji samo jedno ili dva ovakva drveta. Nekada su lokalni stanovnici gradili svoje brodove od takvih platana, usitnjavali ih u ugalj i topili bakar. Htjeli smo najbolje, ali sada vodu dovoze cisterne u sušnom razdoblju!
Međutim, ova je utvrda dobila ime Othello Castle mnogo kasnije, već za vrijeme britanske kolonijalne vladavine Kiprom. Jer, kako su Englezi mogli proći pored tako očigledne mogućnosti da ovjekovječe sjećanje na svog velikog dramatičara ?!
