Svi smo mi od Adama i Eve, svi smo sa istog broda (2. dio)

Svi smo mi od Adama i Eve, svi smo sa istog broda (2. dio)
Svi smo mi od Adama i Eve, svi smo sa istog broda (2. dio)

Video: Svi smo mi od Adama i Eve, svi smo sa istog broda (2. dio)

Video: Svi smo mi od Adama i Eve, svi smo sa istog broda (2. dio)
Video: Царевны 👑 Рыцарь ордена заколки | Новая серия. Премьера! 2024, Maj
Anonim

Za naše poganske medicinske sestre, Za dane brbljanja

(Njihov govor je bio naš govor, Dok nismo saznali svoje)

("By Birthright", Rudyard Joseph Kipling)

U evropskim zemljama analizirano je 67 marker haplotipova haplogrupe R1a1, što je pomoglo u utvrđivanju približnog smjera migracije ove grupe ljudi na njenoj teritoriji. Ispostavilo se da je, od Islanda do Grčke, haplogrupa R1a1 imala zajedničkog pretka prije otprilike 7500 godina! Njegovi potomci, poput palice, prenosili su svoje haplotipove jedni na druge svojim potomcima, razilazeći se sa jedne strane iz jedne istorijske regije - teritorije Balkanskog poluostrva ili regiona Crnog mora. Konkretno, to su bile Srbija, Bosna i Makedonija, a tu su bile uključene i Bjelorusija, Ukrajina i Rusija. Ovo je područje najstarijih haplotipova haplogrupe R1a1. Najmutirani haplotipovi pokazuju nam vrijeme kada je to bilo: prije 7500 hiljada godina, kada nije bilo Slavena, Nijemaca, Kelta.

Svi smo mi od Adama i Eve, svi smo sa istog broda … (2. dio)
Svi smo mi od Adama i Eve, svi smo sa istog broda … (2. dio)

Keramika kulture Yamnaya.

Zanimljivo je da nam je genealogija DNK omogućila da saznamo da su mnogi milenijumi ti daleki preci ljudi našeg doba živjeli prilično naseljeno i da se nisu mnogo selili. A ako su neki vrpoljci migrirali, onda ih u haplotipovima nije bilo. Ali pouzdano se zna da je prije otprilike 6 tisuća godina odjednom započelo masovno kretanje naroda koje je ostavilo traga u povijesti naroda cijele Europe - a to je, prije svega, bila migracija Indosa Evropljani. A sve je to bilo povezano s razvojem ekonomije i … pojavom novih oruđa rada, kako je zapisano u udžbeniku o povijesti Starog svijeta za 5. razred sovjetskih povjesničara Agibalova i Donskoja. Zanimljivo je da jezični identitet mnogih arheoloških kultura u Europi još nije razjašnjen. Iako danas znamo da je od nekadašnjeg mnoštva paleoevropskih jezika u Evropi preživio samo baskijski jezik, te određeni dio rječnika u jezicima naroda sjeverne Evrope.

Image
Image

Nijemci u Evropi. Genetska geografija jasno pokazuje da bi najtipičnije Nijemce po genotipu danas trebalo tražiti na Islandu, u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj. Odnosno, Nijemci su … Danci, Šveđani i Norvežani!

Tako su se ljudi sa Yamnaya i Tripillian kultura razišli s Balkana i Crnomorskog područja, a to se dogodilo prije 6-5 hiljada godina, odnosno u trećem ili četvrtom milenijumu prije nove ere. Još je teško reći gdje se do sada nalazila haplogrupa R1a1, ali je, najvjerojatnije, u Evropu došla … iz Azije, jer nije bilo gdje drugdje stići.

Pa, ako pogledate pojedine zemlje, onda, na primjer, u Njemačkoj osnovni 67-markerni haplotip također ima svoje karakteristične mutacije, a one pokazuju da se podjela istih Nijemaca od istočnih Slavena ponovo dogodila oko 6 tisuća godina prije. Danas oko 14% ljudi sa haplogrupom (R1a1-M458) živi u Njemačkoj, ali u nekim područjima ima ih više od trećine. Ostatak njemačkog stanovništva ima "skandinavsku" haplogrupu I1 (28%) i čisto "zapadnoevropsku" R1b1a2 (39%).

Image
Image

Italo-Kelti u Evropi. Najtipičniji Kelti danas žive u Irskoj, Škotskoj, Walesu, na poluotoku Cornwall u Engleskoj i Bretanji u Francuskoj, u Španjolskoj u regiji Barcelona i Poitou, te u dolinama Andore. A u Italiji, da, postoji i na sjeveru, ali ne na jugu! A šta je ovo ako nije posljedica pritiska drevnih migranata sa istoka ?!

Predak modernih Norvežana na teritoriji današnje Norveške živio je prije 4500 godina. U Norveškoj je udio R1a1-Z284 trenutno u prosjeku između 18 i 25% stanovništva. Osim toga, postoje skandinavske I1 (41%) i zapadnoeuropske R1b1a2 (28%) haplogrupe. Norvežani imaju potkladu ove drevne haplogrupe R1a1-Z284.

U Engleskoj je predak modernih nosača R1a1 živio i prije 4500 godina, kao i u Njemačkoj. No Englesku i Britanska ostrva općenito ne karakterizira vrlo veliki broj potomaka R1a1. Na svim otocima ima ih samo 2% do 9%. Ovdje dominira zapadnoeuropska haplogrupa R1b (71%) i skandinavska haplogrupa I1 (16%).

Image
Image

Crvena kosa u Evropi. Oh, kao što vidite, gen za crvenu kosu nije rođen u Europi, već izvan Urala. Zašto? Da, jer povratne migracije nije bilo, ali je bilo migracija u Evropu sa cijelog Urala! I većina crvenokosih se ponovo naselila na "rubu Evrope", gdje su Kelti! Vrlo je moguće da su ti narodi izvan Urala migrirali u područja Hallstatt -a i La Tene -a i stvorili kulturu Kelta. A Kelti su pak otišli dalje na Zapad i tamo ostali!

Irski haplotipovi za haplogrupu R1a1 smatraju se najstarijima u zapadnoj Evropi, a i na britanskim ostrvima. Razlog leži u prisutnosti jedinstvene podklade L664. Mnogo se može reći da je naseljavanje ovih teritorija bilo vrlo rano, te da su drevni irski R1a1 bili uspješniji od kopna. No sada u Irskoj postoji vrlo malo nosilaca haplogrupe R1a1, ne više od 2-4% populacije, a tri četvrtine pripadaju zapadnoeuropskoj haplogrupi R1b1a2.

Trebalo je vremena da se savlada sjeverna, hladna i planinska Škotska. Predak moderne podklade haplogrupe R1a1 živio je ovdje prije 4300 godina. U Škotskoj se broj potomaka R1a1 smanjuje od sjevera prema jugu. Na sjeveru, na Šetlandskim otocima, ima ih 27%, a tamo se taj broj smanjuje na 2-5% na jugu zemlje. U prosjeku ih ima oko 6%. Svi ostali - od dvije trećine do tri četvrtine - nositelji su zapadnoeuropske haplogrupe R1b.

Image
Image

Haplogrupa R1a-M458 i njena distribucija u Europi.

U Poljskoj je zajednički predak haplogrupe R1a1 živio prije otprilike 5000 godina (podklade R1a1-M458 i Z280). Štoviše, danas u Poljskoj predstavnici haplogrupe R1a1 čine oko 56%, a na nekim mjestima i do 62%. Ostatak su zapadnoeuropska haplogrupa R1b (12%), skandinavska haplogrupa I1 (17%) i baltička haplogrupa N1c1 (8%).

Image
Image

Haplogrupa R1a-Y93 i njena distribucija u Europi.

Na teritoriji zemalja poput Češke i Slovačke starost njihovog zajedničkog praslovenskog pretka je 4200 godina. Međutim, pokazalo se da se preseljenje naših zajedničkih predaka na teritorij modernih država poput Poljske, Češke, Slovačke, Ukrajine, Bjelorusije i Rusije odvijalo doslovno kroz nekoliko generacija. U arheologiji je tako visoka tačnost datiranja danas potpuno nezamisliva, ali genetika može pružiti takvu tačnost.

Image
Image

Haplogrupa R1a-Z93 u Aziji. Sudeći prema ovoj shemi, "najviše Rusa" ima … Kirgiza i … južnih Afganistanaca!

Zanimljivo je da se u drevnim bogatim mađarskim ukopima uglavnom nalaze posmrtni ostaci muškaraca sa haplogrupom N1c1, koji su nesumnjivo bili prvi vođe plemena, a svi su oni bili došljaci.

Odnosno, ispostavlja se da je zajednički predak haplogrupe R1a živio u Europi prije 5000-5500 godina, ali je to još uvijek nemoguće preciznije utvrditi. Pa, zajednički evropski predak, ne računajući balkansku regiju - navodnu prapostojbinu svih Indoevropljana, živio je tamo i prije - prije otprilike 7500 godina. Međutim, arheološke kulture svih ovih razdoblja poznate su nam i ne govorimo o nekom većem razvoju bilo kojeg od njih, odnosno nivo svih je bio približno isti i opet povezan sa staništem. Onima koji su živjeli u šumama nisu bili potrebni konji, stanovnici područja uz jezero živjeli su u naseljima od hrpe, prebivalište stepe se kretalo na konjima i kočijama.

Treba imati na umu da su haplotipovi za pretke posvuda različiti, za različite regije karakteristične su i njihove podklade. I tu se susrećemo sa zanimljivim trenutkom: narodi Altaja i mnogi turski narodi također imaju visok postotak za haplogrupu R1a1. Na primjer, baškirski podrazred Z2123 doseže 40%. Haplogrupa R1a1 je također zastupljena u regiji Sayan-Altai i među lokalnim turskim stanovništvom srednje Azije. Za iste Kirgize dostiže 63%. Ali oni nemaju nikakve veze s Rusima ili Irancima!

Ispostavilo se da je pogrešno nazivati cijelu haplogrupu R1a1 jednim imenom, a poistovjećivati se samo sa Slovenima znači pokazati neznanje. Uostalom, haplogrupe nisu etničke grupe, nisu povezane ni s jezikom ni s etničkom pripadnošću nositelja. Haplogrupa takođe nema direktnu vezu sa genima. Na primjer, takva haplogrupa kao R1a1-Z93 vrlo je tipična za Arape, a za Levite- podgrupu Aškenazi Jevreja (oni su također potvrdili podrazred CTS6), a za Armene- podkladu R1a1-Z93, iako je R1a1- Z282 je takođe prisutan među njima.

Inače, u Maloj Aziji, zajednički predak sa prisustvom haplogrupe R1a1 živio je prije otprilike 6500 godina, tako da i Armenci i Anatolijci imaju zajedničkog pretka, ili nekoliko predaka vrlo bliskih u vremenu, samo unutar nekoliko generacija - podklada Z93 i Z282. Treba napomenuti da je razdoblje od 4500 godina prije zajedničkog pretka haplogrupe R1a1-Z93 u Anadoliji dobro povezano s vremenom kada su se tamo pojavili Hetiti, iako su se brojne loze R1a1-Z93 tamo mogle pojaviti nakon migracije Turački narodi postoje već u naše doba.

Pa, zaključak je sljedeći: izvorno područje haplogrupe R1a1 u Europi je teritorij istočne Europe i, vjerojatno, nizina Crnog mora. A prije toga su vjerovatno njegovi predstavnici živjeli u Aziji, na primjer, u južnoj Aziji, a možda čak i u sjevernoj Kini, odakle su se na kraju preselili na zapad, odnosno u Evropu i zapadnu Aziju.

Međutim, ovo nikako nije najvažniji zaključak. Glavni je sljedeći: danas postoji dovoljno znanstvenih podataka da se spoje napori genetike, arheologije i lingvistike za stvaranje dosljedne i dovoljno potkrijepljene povijesti razvoja čovječanstva. Štaviše, nastao je davno i danas se samo razvija i produbljuje. Pokušaji igranja na nekim odvojenim nedosljednostima i nagađanja o nečemu što nema dokaza u kompleksu ove tri discipline besmislena su vježba namijenjena prostacima. Pokušaje da se historija pojedinih naroda učini starom treba pripisati i polju politike (a ovdje je, inače, Hitler pokazao vrlo loš primjer!) I čisto ljudskoj zavisti: danas nismo najbolji, pa tješit će nas činjenica da smo jučer bili najveći! Ali jasno je da takav pristup nema nikakve veze s historijskom naukom, kao ni sa "proučavanjem" zemaljskih "žena zlatnog i gmazovskog dijela". Iako, da, danas postoje knjige u kojima ljudi pišu čak i o ovome!

Preporučuje se: