Porodični život epskih junaka obično je zasjenjen glavnom pričom. Priče o bitkama sa svim vrstama zmija i čudovišta, podvizi oružja izgledaju zanimljivije i pripovjedačima i njihovim slušateljima. Izuzetak je, možda, ep "Stavr Gordyatinovich", u kojem je Stavrova supruga u središtu pripovijesti. Ovaj ep opisan je u članku „Knez Vladimir protiv heroja. Intrige i skandali kneževskog dvora epskog Kijeva”.
Vasilisa Mikulichna iz ovog epa također voli svog nesretnog i hvalisavog supruga, a završetak ove priče pokazao se sretnim, što je prije izuzetak od pravila. Zaista, čak i muž sa iskrenom ljubavlju, vjeran i predan supružnik, u ruskim epovima ponekad posredno postaje uzrok njegove smrti. Najdirljiviji i tužniji primjer - "Ep o Danilu Lovčaninu i njegovoj ženi" (vidi članak "Knez Vladimir protiv heroja. Intrige i skandali kneževskog dvora epskog Kijeva").
Ali supruge mnogih drugih ruskih heroja su negativni likovi. Ponekad se čini da im je želja da kazni supružnika gotovo jedini cilj u životu.
Dve ipostasi Aprakse, žene kneza Vladimira
Počnimo redom, sa suprugom epskog princa Vladimira, koji se uvijek naziva Apraksa ili Apraksia (Eupraxia). Odnos pripovedača prema njoj je polan. Najčešće je ona apsolutno neutralan lik, čija je funkcija sjesti na gozbu pored Vladimira i nasmijati se gostima.
Međutim, u nekim epovima Apraksa djeluje kao braniteljica junaka pred ljutim princom, ona spašava Iliju Muromeca, bačenog u podrum, od gladi. Ponekad se naglašava njena mudrost. Dakle, pri odabiru nevjeste, Vladimir izražava jedan od zahtjeva za svoju buduću suprugu: "To bi bilo za mene, princa, s kojim razmišljam." U epu o Stavru, Apraksa je jedini koji prepoznaje ženu u "Tataru poslije".
Ali u drugim epovima Apraksa spremno prihvaća "znakove pažnje" neprijatelja Rusije. Na primjer, ono što je rečeno u „Bylinu o Aljoši Popoviću i zmiji Tugarin:
[citat Kako zmija-Tugarin odlazi u odaje od bijelog kamena, Neka ga Sunce sretne sa Vladimirom Stolno-Kijevskim
Sa svojom princezom s Apraksom, On se ne moli našim slikama, Zmijo, Ne udara čela kneza Vladimira.
Sjedne za hrastove stolove za jela od šećera.
Da, stavlja princezu na koljena.
Da, miluje i ima milosti prema Apraksu Kraljevskom.
Kako će princeza ovdje izgovoriti govore:
- Sada je gozba i sjenica
Sa slatkim prijateljem Zmijom-Gorynych! "[/Citat]
Strani kralj Idolische Filth također ima svoje planove za Apraksu:
"Spalit ću grad Kijev, crkve Božje, Pozajmicu, pozajmicu komore od belog kamena, Pustit ću Aprakseyushku samo u odaje, Aprakseyushka kraljevska svjetlost, Poslaću kneza Vladimira u kuhinju."
Ovaj put princeza iz nekog razloga ne sjeda odmah u krilo sljedećeg osvajača, već se cjenka za dva dana da razmisli, ali nema govora o samoubistvu.
Kralj joj kaže, da, ovo su riječi:
„Poštujem, Aprakseyushka, još dva dana, Za dva -dva dana, kako nećeš biti princeza, Nećete živjeti kao princeza, već kao kraljica!"
Kao rezultat toga, u nekim zapisima ovih epova, Alyosha Popovich i Ilya Muromets ne oklijevaju u izrazima i "nazivaju korito koritom", koristeći u odnosu na Apraksu, čini im se, sasvim prikladnu riječ (neispisiva).
Imajte na umu da se princeza Apraksa često naziva kraljevskom. Činjenica je da se čini da je ova žena bila litvanskog porijekla. U jednom od epova, Vladimir je poslao dva junaka - Dobrynya Nikitich i Dunai Ivanovich (ponekad Ilya Muromets) u Litvaniju kako bi oženio prinčevu kćer. Dunav je svoju herojsku službu započeo u Litvaniji, stoga poznaje lokalne običaje i običaje, vjerovatno je bilo planirano da postane glavni pregovarač. Ali pregovori nisu uspjeli. Kralj, vidjevši Dunav, pita je li se odlučio vratiti u službu i, nakon što je dobio negativan odgovor, vrijeđa se nazivajući ga "servilnom plemkinjom". A novog gospodara Dunava, kneza Vladimira, naziva "poslednjim mladoženjom" i "razbojnikom". Dunav je odvažan u odgovoru i zbog toga je bačen u "duboke podrume". Diplomatska misija nije uspjela, a Dobrynya je, kako bi ispunio kneževu naredbu i oslobodio prijatelja, morao "pobijediti litvansku vojsku".
Dunav Ivanovič i Nastasja
Na putu kući ispostavilo se da Apraksa ima stariju sestru Nastasju koja je jednom imala ljubavnu vezu sa Dunavom (iz tog razloga je Dunav, uhapšen zbog vrijeđanja veličanstva, pobjegao iz Litvanije u Kijev). A sada junak ignorira svoju bivšu strast. Uvrijeđen njegovom nepažnjom, Nastasya sustiže ambasadore na terenu i ulazi u bitku s Dunavom. Možda se u originalnoj verziji radilo o zasjedi sličnoj onoj koju je supruga Jaroslava Mudrog, Ingigerd, pokušala organizirati za normanskog kondomata Eymunda koji je htio otići u Polotsk (odlučila je da je to preskupo za Novgorod, a bilo bi previše opasno u Polotsku). U epu je opisan lični duel Dunava i Nastasje. Dunav pobeđuje, Nastasja odlazi s njim u Kijev, gde se odigravaju dva venčanja odjednom - prinčevo i herojsko. Sretan kraj? Gdje tamo: uskoro će trudna Nastasya umrijeti od strijele pijanog muža, koji tada izvršava samoubistvo (baca se na mač), a rijeka Dunav će se pojaviti iz njegove krvi.
Mogući prototipovi princeze Aprakse
No, natrag u kneževsku palaču epskog Kijeva. Neki povjesničari pokušali su poistovjetiti princezu Apraksu sa suprugom "drevnog Vladimira", koja se spominje u Joachimovoj kronici:
"Vladimir … je imao ženu iz Varjaga, Advindu, Velma je lijepa i mudra, a o njoj se mnogo priča od davnina, a oni uzvikuju u pjesmama."
Posebno su vrijedni dokazi da je Adwinda bila heroina mnogih "starih priča" i "pjesama".
Druga verzija je zadivljujuća svojom jasnoćom: u jednoj od verzija epa, Vladimir je poslao svoje heroje, uključujući Dobrinju i Dunav, da mu udvaraju kćer litvanskog kralja, dajući mu sljedeća uputstva:
„Uzimaš svoju snagu, ali koliko ti treba, Idi na Oprax i Royal.
I kralj će dati dobro, a vi uzmite dobro, Ali ako ne daje dobro, uzmite ga silom."
Kralj, kao što smo već rekli, ne smatra kneza Vladimira ravnopravnim, odbija "svatove" na osnovu toga što je Vladimir "bivši sluga" … Jeste li već razmišljali o Polocku i Rognedi? Ali sudbina nesretne princeze iz Polocka jako se razlikuje od sudbine princeze Aprakse iz ruskih epova.
Treću verziju predložio je vrlo poznati i autoritativni, ali ponekad pomalo zanesen stručnjak - akademik B. A. Rybakov. Dakle, upoznajte Evpraksiju Vsevolodovnu, sestru Vladimira Monomaha, u Evropi poznatiju kao Adelheida. Mogla bi postati heroina gotičkog romana (s erotskim nagibom), ali radnja u njemu odvijat će se predaleko od Kijeva.
U dobi od 12-13 godina, Eupraxia se udala za Heinricha Longa, grofa od Stadena, prije vjenčanja je tri godine odgajana u katoličkom samostanu, gdje je promijenila vjeru i dobila novo ime. Vjenčanje s Henryjem održano je 1086. godine, a 1087. muž je umro. Već 1088. zaručila se za cara Svetog rimskog carstva Henrika IV, što je izazvalo negodovanje u Kijevu (ovaj monarh imao je previše skandaloznu reputaciju, a period žalovanja za njenim mužem bio je nedovoljan).
Godine 1089. u Magdeburgu je zaključen brak između Heinricha i Adelheide, iste godine kada je okrunjena u Kölnu. Ovaj brak se pokazao krajnje neuspješnim, sve se završilo bijegom bivše kijevske princeze u Canossu, do slavne Matilde iz Toskane, pod patronatom Henrijevog najvećeg neprijatelja - pape Urbana II.
Na saboru u Piacenzi (1095), odbjegla carica optužila je Henrika za sotonizam, pridržavanje hereze Nikolaita, kao i sklonost raznim seksualnim izopačenjima. Vremena u Evropi još su bila „mračna“, netolerantna, pa je umjesto da zaštiti Henrijevo pravo na slobodu da bogohuli, prisustvuje crnim misama i odabiru seksualnih preferencija, bio anatemisan. I kad je Eupraksija primila potpuno oproštenje grijeha, prvo se preselila u Mađarsku, ali se na kraju života vratila u Kijev, gdje je postrižena u manastir i umrla 1109. godine.
Iz nekog razloga, više mi se sviđa prva verzija porijekla slike Apraksa.
Čudna priča o Svyatogorovom braku
Zavjera o Svjatogorovoj ženi djeluje vrlo neočekivano: njegova je vjerenica bila djevojka, u blizini čije kuće bi pala zlatna kosa, koju mu je kovač iskovao, utkana u bradu. U kući kraj koje je ova kosa pala bila je samo bolesna djevojka čije je tijelo bilo prekriveno krastama i krastama. Prema jednoj verziji epa, Svyatogor, udario ju je, spavajući, mačem, na drugi način - prije nego što je ubio, poljubio se (na njezin zahtjev). Rezultat je bio isti u oba slučaja: krasta opala i djevojčica su se oporavile. U nekim verzijama epa, Svyatogor ju je cijelo vrijeme vodio sa sobom. U drugima je ostala živjeti među ljudima i postala je vrlo bogata u trgovini sa stranim zemljama, ali Svyatogora je srela nekoliko puta godišnje kada je junak dolazio u njenu kuću.
Činilo bi se vrlo čudnim parom, ali ova bezimena djevojka ostala je kraj lijesa, u koji je Svyatogor nesmotreno legao, i pretvorio se u rakitu, ispod čijeg je korijena izvirao izvor.
Ali ovo je vanjski, površinski sloj ovog epa. Pristalice "općeg pristupa" proučavanju epova dali su zanimljiv prijedlog da bolesna djevojka, koja se čudom oporavila nakon što ju je udario mač, simbolizira ne-černozemne zemlje sjeverne Rusije, koje su ostale neplodne sve dok se nije pojavilo željezno oruđe. A činjenica da se Svyatogorova žena obogatila zahvaljujući trgovini s prekomorskim zemljama omogućila im je zaključiti da misle na zemlju Novgorod.
Najomiljeniji bogatir Rusije, Ilya Muromets, nije dobio ženu. Ali ni on nije bio monah, pa se stoga u epovima povremeno pojavljuju naznake Ilyine ljubavne veze s nekim "herojima" (na primjer, Polyanitsa Savishna). Ove priče ponekad mogu poslužiti kao ilustracija teza o pogubnosti izvanbračnih odnosa, posebno ako su vezane na teritoriju "potencijalnog neprijatelja". Strašne i tragične posljedice jednog od ovih "romana" heroja (sa ženom po imenu Zlatigorka ili Goryninka) opisane su u članku Najcjenjeniji ruski heroj. Ilya Muromets
Dva pokušaja Dobrynye Nikitich
Mnogo više sreće u tom pogledu, njegov "brat" - Dobrynya Nikitich. Njegova "prva palačinka", međutim, takođe se pokazala "grudvastom". Epski Dobrynya i Marinka, koji nije dobro poznat širokom krugu čitatelja, govori o čarobnici koju mnogi istraživači smatraju utjelovljenjem božice smrti Marije (sjetite se i Marije-Morevne iz ruskih bajki). Kao kaznu za kristalno ogledalo razbijeno herojskom strijelom, ona ga je opčinila, ali nije htjela da mu uzvrati. Kad je Dobrynya počeo pokazivati upornost i došao do nje, tjerajući "dragu prijateljicu Zmiju Gorynych", pretvorila je opsesivnog dečka u uvalu sa zlatnim rogovima i srebrnim kopitima.
No jednom je Marinka, popivši "zeleno vino", rekla da je već 10 dobrih momaka pretvorila u obilaske, uključujući Dobrynyu. Dobrinjina majka, koja je čula za
“Udario je Marinku po bijelom obrazu, oborio je sa živahnih nogu, počeo vući jednu s ciglom po podu. Ona je vuče i kaže: Ja sam pametniji, mudriji od tebe, ali ne hvalim se! Želiš li da te zamotam u kučku s dugim repom? Hoćeš li, Marinka, šetati gradom, hoćeš li, Marinka, voditi pse!"
Ako Dobrinjina majka ne "blefira" i govori istinu, morat će priznati da je i ona vještica - i ne jedna od posljednjih!
Marinka pristaje vratiti Dobryni prijašnji izgled, ali pod uvjetom da se oženi s njom. No, nakon vjenčanja, Dobrynya je Marinki odsjekla glavu i spalila tijelo.
Svoju pravu suprugu Nastasju Mikulichnu upoznao je kasnije - "na terenu".
Prema jednoj od opcija, neka vrsta sile spriječava ga u borbi (podignuta ruka ne pada). Ali češće biva poražen u borbi s njom. Ponekad ga Polyanitsa "povuče" sa sedla uz pomoć lasa (u ovom slučaju - očito je djevojka nomadskog plemena, a ime Nastasya dobiva pri krštenju). Ponekad - povlači sa sedla za kosu (žuti uvojci). U oba slučaja, on postavlja uslov: "Hoćeš li to uzeti, Dobrynya, u brak, pustiću te, Dobrynyushka, u živim stvorenjima."
U budućnosti, Nastasya nekako gubi herojsku snagu i pojavljuje se pred slušateljima epa kao obična žena i uzorna supruga. Druga poznata pjesma ("Neuspjeli brak Alyoshe Popovicha") govori da, odlazeći na kneževsku misiju u Horde, Dobrynya traži od svoje žene da ga čeka 9 godina. Nastasya ga čeka 12, nakon čega pristaje oženiti Alyoshu Popovich, koja je dugo zaljubljena u nju. Dobrynya se vraća na vrijeme, ali se iz nekog razloga ne izjašnjava, već dolazi na njihovo vjenčanje prerušen u budala. Nastasya ga prepoznaje u ovom ruhu i vjenčanje se raspada.
Ali sam Dobrynya, kao što ćemo vidjeti u nastavku, nije bio vjeran muž, nažalost.
Skandalozni brak Aljoše Popoviča
Aljoša Popovič, koji se tako neuspješno udvarao Nastasji Mikuličnoj, prema jednom od epova, ipak je dobio ženu, ali priča o njegovom braku nevjerojatno je skandalozna i stoga čitateljima praktično nepoznata. Ova pjesma počinje tradicionalnim opisom gozbe kod kneza Vladimira, na kojoj se gosti (kao i obično) hvale nekim plemenitošću, nekim bogatstvom, nekim svojom mladom ženom. I samo braća Zbrodovič (ponekad Petrovič, Borodovič) ćute. Kad im se sam princ obrati, oni i dalje pričaju o svojoj voljenoj sestri - Olyonushki, stidljivoj i lijepoj ženi koja sjedi u stražnjoj sobi, tako da je nepotrebni ljudi ne vide. Aljoša Popovič im se smije, tvrdeći da već dugo živi s njihovom sestrom "poput muža i žene". Braća mu, naravno, ne vjeruju, a onda on sve vodi do kuće Zbrodovićevih i baca svjetlo kroz prozor s grudvom snijega - otvara se, s nje se spušta dugo bijelo platno (ponekad Olyonushka sama izađe - “neprikladno obučen”). Bijesna braća odvest će svoju obeščašćenu sestru na teren kako bi joj odrubili glavu, a zatim ih obavijestila da ga supruga starijeg brata vara s Dobrynyom, a supruga mlađeg - sa izvesna Peremetuška. Općenito, porodični obračun u epu protekao je gotovo kao u sramotnim večernjim emisijama na Prvom kanalu ruske televizije. Ništa se ne izvještava o reakciji braće na takve vijesti, ali mislim da je to lako pogoditi. No, priča se da Aljoša Popovič dolazi na mjesto navodnog pogubljenja i odvodi Oljonušku u crkvu - na vjenčanje.
Mihail Potyk od povjerenja i podmukla Avdotya-Swan White
Drugi heroji sa svojim ženama bili su još gori. O Mihailu Potyku i njegovoj supruzi Avdotyi-White Swan malo je rečeno u prvom članku ciklusa (Ryzhov V. A. "Heroji epova i njihovi mogući prototipovi"). Dodajemo da je, spašena od svog supruga, koji ju je slijedio do groba (i u njoj ubio Zmiju), pokušala tri puta da ga ubije. U početku se pretvorila u kamen - Mihaila su spasili Ilya Muromets, Dobrynya Nikitich i nepoznati lutalica -Kalika. Zatim mu je naredila da ga pribiju za zid - ovaj put ga je spasila kćerka kralja Lyakhetsky Nastasya (pa, pripovjedači vole ovo ime, nema šta da se radi). Treći put njegova supruga pokušava otrovati Potyka (poslužuje pehar vina u znak pomirenja), ali Nastasya, koja je bila u blizini, pozvala ga je da pogleda njegove ruke ranjene ekserima, a on, ne vjerujući u to vrijeme, ubija Avdotyu.
Soloman i Solomanida
Supruga heroja Solomana nije se pokazala ništa boljom (u epu, nastalom na temelju apokrifne "Legende o Solomonu i njegovoj nevjernoj ženi"). U nedostatku glavnog junaka, sluga cara Vasilija Okuleviča Ivaška Povarenin (a ponekad i prekomorski trgovac Tarakaška) zavodi svoju ženu Solomanidu bogatim darovima i odvodi ih brodom. Soloman, zajedno sa odredom, odlazi u potragu za njom, ali jedan odlazi do otkrivene supruge - i, dat joj, uhvaćen je od strane cara Vasilija. Soloman traži da ga smaknu na otvorenom polju, vješajući dvije svilene petlje na prečku (podmukla žena, za svaki slučaj, dodaje treću, rekavši da će njen muž zaobići prvu petlju uz pomoć lukavstva, drugu uz pomoć mudrosti, ali treći neće zaobići). Kao posljednju želju, Soloman traži da mu dopusti da zatrubi na turiji - odred dolazi u pomoć, a podmukla supruga, car Vasilij i njegov sluga Ivaška, obješeni su na vješala koja su mu pripremili.
Neuspješan pokušaj Ivana Godinoviča
Još jedan heroj, kojeg je izdala njegova žena, je Ivan Godinovič, nećak princa Vladimira. Međutim, s obzirom na to da se prisilno oženio tuđom nevjestom, to ne čudi. Ova djevojka, kći izvjesnog trgovca Mitreya, bila je zaručena, bila je za "kralja Vahramishchea, Koscheyja Besmrtnog" ("Koschey Immortal" u ovom slučaju zvuči kao naslov). U drugim verzijama mladoženjinih epova, ime je Odolische Koshchevich ili Fedor Ivanovich sa muškarcem iz Litvanije. Mjesto stanovanja nevjeste bylinas naziva se Chernigov, kraljevstvo Ljahovinski, Zlatna Horda, pa čak i Indija.
Otac djevojčice, čije se ime (opet!) Zove Nastasya, kategorično se protivi vjenčanju s Ivanom:
Da bi kralj dao svoju reputaciju kraljice, Za tebe, Ivan, daj - da te slove kao slugu, Hulk osveta, grebanje poziva.
Imam spojenog psa u svom dvorištu -
Dajem za vas, Ivanuško Godinoviču."
Ali Ivan razbija njegovu kuću, upada u sobu Nastasje Mitrejanovne, koja u ovom trenutku veže peškir za svog pravog mladoženju, i nasilno je odvodi, ne zaboravljajući da od roditelja traži miraz. Na putu za Kijev sustiže ih Nastasjin zaručnik koji izaziva Ivana na dvoboj. Ivan pobjeđuje, ali Koschey, koji je pao na zemlju, okreće se Nastasji, pozivajući je da donese odluku:
"Da bi Ivan bio ti - da bi bio na glasu kao seljak, Perionica luka kod kneza Vladimira, A za mene ćeš ti biti - biti kraljica."
Nastasya priteče u pomoć Koshcheiju, zajedno vezuju Ivana za hrast, a oni sami odlaze u šator - "zabavite se".
Ali Koscheija uznemiruju dva goluba (dvije vrane u drugoj verziji) koji sjede na hrastu - oni, vidite, komentiraju ono što se događa, tvrdeći da "ne posjeduju Nastasju Koschei, da posjeduju Ivana Godinoviča". Izlazi i puca u njih lukom - strijela pogađa hrast, odbija se i pogađa samog Koshcheija, koji iz nekog razloga umire, iako ga zovu besmrtnim. Nastasya je navodno pokušala ubiti Ivana, ali ruka joj je zadrhtala i sablja je presjekla okove. Po mom mišljenju, više od sumnjive opcije: djevojka je vjerovatno oslobodila Ivana, odlučivši da je živi nećak kijevskog princa kao mladoženja bolji od mrtvog cara. Oslobođeni "heroj" divljački pogubi svoju propalu ženu: prvo joj odsiječe ruke, zatim noge, usne, pa tek onda glavu.
Ovo su tako ozbiljne strasti koje ključaju u bračnim parovima junaka epskog Kijeva. Međutim, ako prelistate stranice "žute štampe" u potrazi za kriminalističkom hronikom, a u naše vrijeme vjerojatno ćete pronaći nešto slično.
