Danas je na web stranici BBC Ruske službe bila bilješka sa sjećanjima britanskog pjevača Jamesa Blunta, koji je služio na Kosovu 1999. godine. On je bio na čelu britanske vojne jedinice u Prištini u trenutku kada je prištinski aerodrom iznenada zauzeo bataljon naših padobranaca. Blunt je dobio naređenje od vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga NATO-a u Evropi Wesleyja Clarka, generala oružanih snaga SAD-a, da napadne sa svojim timom ruskih padobranaca, ali to naređenje nije slijedilo. Na sreću Jamesa Blunta, koji je riskirao da završi pred sudom, slijedeći Clarkovo naređenje, britanski general Mike Jackson dobio je naredbu suprotnog sadržaja.
Da, Wesley Clarke je ipak izdao naređenje za napad na ruske padobrance. Prvo, bio je bijesan što obavještajni službenici NATO -a nisu blagovremeno izvještavali o napretku našeg bataljona i o ruti kojom će ići. Pronašli su ga u našem bataljonu samo šest sati nakon puštanja. Drugo, shvatio je da je aerodrom Slatina najvažniji strateški objekat na celom Kosovu. I da će onaj ko ga kontroliše umnogome odrediti situaciju na Kosovu u celini. Zato što na teritoriji regiona nije bilo drugih aerodroma koji bi mogli primiti NATO avione. Naravno, cijela operacija trupa NATO -a izgrađena je uzimajući u obzir ovaj objekt, koji je snabdijevao savezničke snage materijalnom snagom.
Međutim, zapovjednik britanskih snaga, general Mike Jackson, koji je formalno bio podređen Wesleyju Clarku, odbio je izvršiti njegovu naredbu. Nije hteo da se bori protiv Rusa. Međutim, znali smo za to.
Štaviše, Jackson je naredio komandantu brigade, koja je trebala preuzeti kontrolu nad Slatinom, da stupi u interakciju s ruskom komandom. A kad su naši zauzeli odbrambene položaje na aerodromu, general Zavarzin mi je rekao da Britanci traže sastanak. Dozvolila sam da ih prihvate. Zapovjednik britanske brigade stigao je na mjesto našeg bataljona sa svojim štabnim oficirima, a nakon sat i pol razgovora Zavarzin je izvijestio da su Britanci normalni momci. Predmet pregovora bila su pitanja opće sigurnosti. Ali nakon toga, komandant britanske brigade i pet njegovih štabnih oficira zatražili su da … provedu noć. Pitam Zavarzina izgleda li ovo kao provokacija. Ne, odgovara, ne izgleda tako. Ali zašto je onda tako čudan zahtjev? On odgovara da se plaše, prvo, kosovskih Srba, drugo, Albanaca, a treće se plaše svojih specijalnih snaga - nepalskih Gurkha, koji su uglavnom bili opremljeni svojom brigadom. Ovaj neobičan zahtjev prijavio sam maršalu Sergeevu, ministru odbrane. Igor Dmitrievich je također prvo pitao za provokaciju, ali su kao rezultat toga britanski oficiri proveli prvu noć s nama.
Kada smo donijeli odluku o uvođenju našeg bataljona u Slatinu, nismo isključili mogućnost bilo kakve provokacije protiv sebe i razradili smo različite mogućnosti. Pripremili smo rezerve za brzi transfer i razradili aerodrome za slijetanje naših padobranaca. Takođe, naša brigada bila je stacionirana u Ugljeviku, u Bosni i Hercegovini. Nije bila dio multinacionalne divizije "Sjever", već je s njom djelovala. Tako smo imali mogućnosti šoka. Ali, osim toga, izvijestio sam ministra odbrane da će nam, čim se ispali prvi hitac, u pomoć priskočiti srpske trupe. Samo sam znao raspoloženje srpske vojske - poniženi su, izgubili su rat, morali su napustiti svoju teritoriju. Stoga bi, u slučaju napada na nas, NATO trupe napale čitavu vojsku bivše Jugoslavije. Tada bi dobili ono čega su se najviše bojali - kopnenu operaciju. Maršal Sergeev se složio s ovim argumentima. Na osnovu ovoga odlučili smo da iskrcamo bataljon u Prištini.
Nakon toga, Jackson je u svojim memoarima napisao zašto nije slijedio Clarkovo naređenje. Činjenica je da je za početak rata s Rusijom bila potrebna odluka Vijeća NATO -a, ali je bilo teško zamisliti da će Vijeće tada pristati na Treći svjetski rat. Bilo kako bilo, Mike Jackson nije želio da njegovi vojnici započnu ovaj rat. A Wesley Clarke je jednostavno potpuno izgubio situaciju s aerodromom za nas, pa su njegove odluke bile impulzivne.
Na kraju posta na web stranici zračnih snaga, pjevač James Blunt kaže da su u britanskoj vojsci naučeni da procjenjuju situaciju s moralnog gledišta. Ne mogu ništa reći o ovome. Mislim da ovo nije ništa drugo do stihovi. Oni bi dobili naređenje od svog generala, naravno, oni bi ga slijedili. Britanska vojska je veoma disciplinovana.