Izrael je, nakon višemjesečnih odlaganja, postavio prvu bateriju svog sistema protivraketne odbrane, nazvanu Iron Dome. Sistem je uzbunjen u blizini grada Beer Sheva na jugu zemlje. Trenutno izraelska vojska ima dvije baterije ovog sistema protivraketne odbrane, od kojih se druga planira staviti na dužnost u blizini grada Ashdoda. Istovremeno, prema izjavi državnih vlasti, "Gvozdena kupola" je još uvijek daleko od savršene i neće moći pokriti cijelu teritoriju države.
Istorija stvaranja
Istorija stvaranja novog sistema protivraketne odbrane, koji je dobio zvučni naziv "Iron Dome", započela je 2007. godine, kada je izraelsko ministarstvo odbrane odabralo ovu verziju sistema među 14 drugih koji su učestvovali na takmičenju. U decembru 2007. Izrael je potpisao ugovor s Rafaelom o reviziji i naknadnoj proizvodnji ovog sistema. Vrijednost posla je bila 815 miliona šekela (oko 230 miliona dolara). Prema prvim planovima, sistem je trebao biti postavljen već početkom 2011. godine, ali su se kasnije ti uvjeti pomjerali više puta.
Do 2011. godine Izrael je već potrošio oko 800 miliona dolara na stvaranje vlastitog sistema protivraketne odbrane. Ovaj iznos uključuje troškove projektovanja sistema, izrade prototipova i obuke stručnjaka. Prošlog maja, američko Ministarstvo odbrane objavilo je da će Izraelu obezbijediti 205 miliona dolara za implementaciju sistema. Izrael je ranije izjavio da nema dovoljno sredstava za razmještanje velikih razmjera. Ako govorimo o financiranju vojnih programa u Izraelu, onda neke od njih izravno financiraju Sjedinjene Države. Godišnja pomoć inozemnog saveznika dostiže 3 milijarde dolara.
Zvanično, razvoj sistema protivraketne odbrane okončan je u ljeto 2010. godine, u isto vrijeme kada su i završena njegova posljednja ispitivanja. Tokom testiranja, pod vodstvom zračnih snaga zemlje, Rafaela i Odjela za razvoj naoružanja i tehnologije, kompleks Iron Dome pokazao se odličnim, ne nedostajući niti jedna raketa. Rad kompleksa provjeren je pomoću raketa iz MLRS "Grad", "Katyusha" i nevođenih raketa Qassam koje su koristili militanti Hamasa.
Prema sastavljenom projektnom zadatku, kompleks je sposoban presresti ciljeve na udaljenosti od 4 do 70 km. Kompleks prima informacije o lansiranju rakete sa standardnog radara za rano upozoravanje i, nakon što ju zauzme, šalje raketu presretač Tamir na presretanje. Potonji mora uništiti neprijateljski projektil na najvišoj točki svoje putanje. Ova metoda presretanja odabrana je u slučaju da poslana raketa nosi biološku ili hemijsku bojevu glavu.
Za presretanje projektila potrebno je manje od sekunde od trenutka otkrivanja i lansiranja cilja. Prema riječima programera kompleksa Rafael, raketa -presretač razvija brzinu nekoliko puta veću od brzine palestinske rakete Qassam (300 m / s). jedna baterija "Iron Dome" može pokriti površinu od 150 kvadratnih metara. km. od projektila lansiranih u radijusu od 15 km. Područje koje treba braniti će se povećati ako neprijateljske rakete budu ispaljene s veće udaljenosti.
Baterija kompleksa uključuje višenamjenski radar EL / M-2084 razvijen od izraelske firme Elta Systems, centar za upravljanje vatrom i 3 lansera, od kojih je svaki opremljen s 20 projektila presretača Tamir. Raketa Tamir dugačka je 3 metra, promjera 16 centimetara, teška je 90 kilograma i opremljena je bliskom bojevom glavom.
Kompleks Iron Dome može odrediti vjerojatnu točku udara ispaljenog projektila, a ako padne izvan stambenog područja, projektil presretač se neće lansirati. Ova funkcija se provodi iz ekonomskih razloga, cijena jedne rakete Tamir je 40-200 puta veća od cijene projektila Qassam i Grad.
Preskok sa uslovima
Granatiranje izraelskih naselja od strane militanata iz pojasa Gaze je, zapravo, uobičajeno. Prema izraelskim specijalnim službama, kroz Izrael je 2009. ispaljeno 571 raketa i minobacačka granata, 99 u 2010. i 12. u januaru ove godine - 1030. U takvim uslovima razvoj "Gvozdene kupole" išao je ubrzano tempo.
Prema planovima, prva baterija je trebala biti na dužnosti krajem 2009. godine, zatim je ovaj period pomjeren za kraj 2010. godine, a zatim je odgođen iz mjeseca u mjesec. Ministarstvo odbrane zemlje objasnilo je pomak u vremenu za temeljitiju obuku vojnika koji su trebali savladati novi sistem. Stalno odgađanje datuma puštanja kompleksa u pogon izazvalo je mnoge glasine. Jedan od njih je rekao da je ovaj sistem dizajniran za zaštitu vojnih objekata, a ne za mirne gradove. Razlog za njegovu pojavu bio je niz razloga. Prvi od njih bilo je pojavljivanje u medijima izvještaja da kupola nije toliko željezna. Navodno je potrebno 15 sekundi za ciljanje i lansiranje proturakete, a ne manje od 1, kako je ranije navedeno. Istovremeno, većina izraelskih naselja koja su pod vatrom nalaze se u neposrednoj blizini granice i projektili ispaljeni na njih stižu do njih za manje od 15 sekundi. Zvanične vlasti nisu potvrdile niti opovrgle ovu glasinu.
Krajem decembra 2010. godine, izraelski list Haaretz napisao je članak da postoje neki dokazi da se željezna kupola planirala koristiti samo za pokrivanje vojnih baza. Prema novinama, cijena jedne rakete presretača Tamir iznosi približno 14,2 hiljade dolara, dok se proizvodnja najjednostavnije rakete Grad procjenjuje na 1000 dolara, a domaći Qassam općenito se procjenjuje na 200 dolara. Tako su novine zaključile da će u slučaju učestalijih napada na Izrael ovaj sistem biti ekonomski neisplativ čak i ako ne presreće projektile koji padaju izvan naseljenih područja. Prema planovima Ministarstva odbrane zemlje, za pokrivanje sjevernih i južnih regija Izraela, bilo je planirano razmještanje 20 baterija Iron Dome, za čije je opremanje u punoj borbenoj gotovosti potrebno 1.200 proturaketnih projektila.
Vojska je procijenila, objavljeno u novembru 2010. godine, da će za proizvodnju i upotrebu ovog broja baterija biti potrebno gotovo milijardu šekela (284 miliona američkih dolara). Većina ovog iznosa Izrael bi trebao dobiti od svog inozemnog partnera. U međuvremenu, glasine o zamjeni "željezne kupole" ne uzimaju u obzir jedan važan detalj. Upotreba kompleksa može biti korisna ako smanji isplate žrtvama neprijateljskih akcija koje u zemlji djeluju od 1970. godine i isplate naknade materijalne materijalne štete. Plaćanja po ovim stavkama ponekad idu i do nekoliko miliona šekela.
Aduti u rukavu
Izrael je 27. marta postavio prvu bateriju novog sistema protivraketne odbrane u blizini grada Beer Sheva, koji se nalazi u blizini palestinskih vlasti. Ukupno su izraelske zračne snage do sada naručile 7 baterija ovog kompleksa, koje bi trebale biti raspoređene do 2013. Vojska je već dobila dvije baterije, očekuje se da će druga baterija nacionalnog sistema protivraketne odbrane biti raspoređena u blizini grada Ashdoda, koji se nalazi na mediteranskoj obali u blizini pojasa Gaze. Izbor mjesta za postavljanje ove baterije čini se pomalo čudnim, budući da većina projektila ispaljenih s granica sektora neće moći doseći ovdje, radijus najčešće korištenih raketa Qassam je samo oko 10 km. Samo rakete Fajr-3 i Fajr-5 dometa 80 km mogu doseći Ashod.
U međuvremenu, izraelske vlasti, zajedno s raspoređivanjem sistema, napominju da još nekoliko godina "Gvozdena kupola" neće moći u potpunosti pokriti teritorij zemlje. Prema riječima premijera Benjamina Netanyahua, ovaj sistem je još uvijek u eksperimentalnoj fazi i nije u stanju u potpunosti zaštititi zemlju od raketnih udara. Još nije poznato kada će ova eksperimentalna faza biti završena. Poznato je samo da će sistem "Iron Dome" biti uključen u sistem višeslojne raketne odbrane, koji razvija Izrael. Isti sistem trebao bi uključivati protubalističke rakete Strela-2 i Strela-3, kao i protivraketne sisteme David's Sling.
Prva letačka ispitivanja kompleksa Strela-3 zakazana su za ljeto. Trenutno su u toku benč testiranja ove rakete. Prema procjenama izraelske kompanije Strela-3 developer Israel Aerospace Industries, treća verzija njihovog protivraketnog projektila bit će najnaprednija u svijetu. Tehničke karakteristike projektila drže se u tajnosti, samo je poznato da će primiti bojnu glavu za uništavanje kinetičkog cilja. Prethodne verzije raketa Strela i Strela-2 koristile su blisku bojevu glavu.
Strela-3 je dizajniran za presretanje balističkih projektila poput iranske rakete Shihab, sirijskih raketa Scud ili libanskih raketa Fatah-110 s dometom od 400 do 2000 km. Zauzvrat, "Davidov remen", koji se naziva i "Čarobni štapić", planira se koristiti za presretanje projektila dometa 300 km. Također praktično nema informacija o ovom razvoju, samo je poznato da će ova raketa dobiti dvostruku glavu za navođenje, koja ima elektrooptički senzor i radar.
Teško je reći kada će tačno izraelski višeslojni sistem protivraketne odbrane moći da radi punom snagom. Međutim, zemlja je već spremna za izvoz nekih svojih komponenti. Tako Indija raspravlja o mogućnosti nabavke antibalističkih projektila Strela-2 i kompleksa Iron Dome.